o z r e n    h e r o l d

Zivjeti u doba kada nam se pruza desetak standardiziranih (polu)formata za pohranu glazbenog sadrzaja, nije jednostavno za nas audiofile. Naravno, vecina ce se odluciti za vinil i CD, no kako zivot ispunjen svakolikim aktivnostima mnogima ne  dozvoljava audiofilski komfor, u sto ukljucujem financijska sredstva, prostor i ono sto se nazalost ne moze kupiti, vrijeme, mnogi od nas jednostavno posezaju za najadekvatnijim rjesenjima medu kojima se nalazi i danska Alpha 10. Izgledom kao i mnogi mali zvucnici, no i zvukom takoder, ovi ce malci zasigurno pronaci dom kod audiofila pocetnika ili se pak nenametljivo uklopiti u sustav kucnog kina kao straznje kutije. Iako najmanji u seriji, uvjeren sam da su ovi zvucnici kljucni eksponent Infinitya u Europi, gdje takoder valja naglasiti da je Alpha 10 svojevrsni deja vu koji se odnosi na model «Reference 1i» koji je cak i u Velikoj Britaniji pokupio lovorike, naravno u budzet kategoriji. Sto se britanaca tice, ti fanatici proizvode male zvucne kutije vise nego ikad prije, samo spomenuti kako je azijsko trziste u potpunosti prekriveno britanskim kutijama koje se vec broje u milijunima, bilo bi dovoljno. Analogno tome imamo Alphau 10 sa ostatkom svoje obitelji kojoj je zadatak uhvatiti se u trzisni kostac sa nemilosrdnom i sirokom paletom britanskih kutija od kojih su mnogi jeftiniji i u odredenim segmentima prihvatljiviji za audiofila pocetnika, kojem bi sluzili kao neka vrsta alternative. Ako vec niste zagrizli u audiofiliu, vec ste jednostavan 

ljubitelj glazbe koji povremeno i usputno slusa moderniju glazbu koja kako mi se cini zahtjeva full-throttle bas, ili vam je slusanje glazbe pak samo maleni intermezzo, onda je Alpha 10 pravi izbor za vas. Za petstotinjak njemackih maraka imate sve sto vam treba, basa na pretek, a i izgled je osuvremenjen sa srebrnim tehnolikim nalicjem, upravo to cini Alphau fit and forget zvucnicima. Pogledom na prednjicu ovih kutija,  lako je shvatiti kako je dodatak «modernish» srebrne naljepke jos jedan dokaz kako i Infinity lagano posustaje uz vrlo ocit nedostatak inspiracije koji se ocituje i u samom zvuku za kojeg mogu reci da je indiferentan prethodnim Infinity zvucnicima. No ipak, jedna mi se pojedinost zaista svidjela, a to je da bilo kakvo pojacalo spojite na Alphu, necete dobiti ostar i nepodnosljiv zvuk, a tako je i sa izvorom zvuka. Alphain ispeglan i krajnje primjeren zvuk neupitno ce pronaci svoje poklonike u sirokim masama. 
         Slusajuci jedno od rijetko dobrih novih blues ostvarenja «John Mayall And The Bluesbreakers - Padlock On The Blues» (Biem/Gema 74321 66529 2), rezultat je bio ocekivan, ali u nekim predjelima podosta iznenadujuci. Pod pojmom ocekivan mogu reci kako je trenutan i najjaci utisak na moj sluh ostavila ogranicenost prezentacije benda koja je popracena nedostatkom prozracnosti i ekstenzije u visokim tonovima. Nadalje, stereo slika mogla bi se opisati kao solidna, dok se transparencija nije ocitovala kao zadovoljavajucom u definiciji prostora. 

Daljnjim slusanjem imao sam osjecaj kao da trazim nesto vise i u sebi sam imao konstantan osjecaj zelje da izvucem, odnosno cujem nesto vise iz kutija. Posto su stvari postale pomalo nejasne i trenutna snimka pomalo nedovoljna za karakterizaciju ove pojave, odluka je pala na snimku koju sam mjesecima iscekivao da mi stigne iz Kalifornije, naime izdavac je poznati high-end proizvodac elektronike VTL, a izvodac je «Jim Dawson – Independence» (VTL 016). Vec prvi taktovi odali su Alphau, a neke od krivaca izdvojio bih kao najbitnije, te ih sveo pod zajednicki nazivnik. Dakle, tranzijentima  neupitno nedostaje potpune ekspresije, a ritmicka analiza vise je dovoljna nego dobra. Na posljednje mjesto stavio bih ritam, koji je po mom sudu najveca Alphaina negacija, kod kojeg nisu pomogli nikakav drugaciji smjestaj kutija, a eksperimentiranje sa raznom elektronikom nije uspjelo kompenzirati ovu anomaliju. Lako prepoznatljiv na rock materijalu, nedostatak ritma takoder je prisutan i slusajuci gudacke kvartete gdje je kao subsekventna pojava dosadnog pri slusanju cela, dok je s druge strane sinkopiranje neizostavna pojava pri slusanju viseglasnih sastava. Ovaj pomalo zbunjujuci i rastresen zvuk Alphae moguce je vrlo malo zatomiti poznatim trikom sa slamkama u bas refleksnoj rupi, a i kablovi veceg otpora mogli bi pomoci kako bi neke bolje pojedinosti izasle na vidjelo. No ipak, fakticki gledano, ne bismo smjeli traziti previse od zvucnika ovakve izrade i cijene, jer usporedujuci ga sa 

nekolicinom dobrih mini-monitora, Alphaina cijena je i po cetiri puta manja. Mnogi ce mozda osuditi ovakvu usporedbu i ocijeniti je kao nepotrebnom, no covjeku koji je potencijalan vlasnik Alpha-e ovakav fakt moze mnogo znaciti. Ovi isti koji bi ovakvu konstataciju smatrali neadekvatnom i krajnje drasticnom, vjerojatno bi upitali da li navedeni skupi mini-monitori i sviraju cetiri puta bolje od Alphe. Ja bih im uputio slijedece, a to je, ponekad se u hi-fiu iskljucivo iz krajnosti u krajnost  dolazi do stabilnih i realnih rjesenja, a da li navedene kutije sviraju cetiri puta bolje od Alphae nikako ne bi smjela biti tema neke audio recenzije, jer ju smatram kao iskljucivo imaginarnom pojavom o kojoj  se moze i mora govoriti na drugi nacin, dok cijena to nikako nije, vec je veoma ocita i paprena. 
            Kako ovi zvucnici ne vape za iscrpnim glazbenim programom za potrebe testa, vec ih mogu docarati na prikladniji nacin, sukladno tome odabrao sam opusteniji tip glazbe kako bih se priklonio publici ciju paznju plijene ove kutije. Posto sam drustvenopoliticki orijentiran prema Becu, zaustavio bih se na pola puta, tocnije u Sloveniji, i predstavio jednog vrlo smirenog intelektualca glazbenika gospodina Zorana Predina koji nam je predstavio svoj novi CD pod nazivom «Zoran Predin In Orkester Adijo Pamet – Lovec Na Sanje» (LB 2004). Kako na nasu zalost na ovim prostorima nema originalno dobrih jazz ostvarenja, vec su to samo replike odredenih djela 

koje su svrha same sebi, smatram vaznim izdvojiti ovaj album i toplo ga preporucujem svima. Slusajuci ovu snimku tiho ili glasno, pomicuci se naprijed ili nazad ponovno se desava osjetna dinamicka kompresija koja u pikovima prakticki devastira glazbenu arhitekturu, koja bi uz malen dodatak rafiniranog dozvolila ovom zvucniku i znatno ozbiljniju audiciju. Iluminacija instrumentalne strukture karakteristika je koja me veoma oraspolozila i ponukala za daljnje znatno pomnije slusanje, kao i pomalo neocekivano dobar balans koji fundamentalno nisu previse prelazili u nerazgovjetnu ekstrakciju detalja koju ovaj zvucnik nije u stanju iskazati. Zelim kazati kako bas podrucje ne replicira suvise kutijast zvuk, vec je on prakticki neprimjetan i unitaran s ostatkom zvucnika, ali isto tako pri glasnijem slusanju u predjelu srednjeg basa (ne u apsolutnom smislu, vec u granicama mogucnosti ovog zvucnika) zvucnici ne reagiraju dovoljno brzo sto uzrokuje blazu zatvorenost zvuka. 
              Kao ljubitelj distinktivno-instrumentalno- sinfonickog art rocka iskljucivo ranih sedamdesetih, za kraj sam odabrao «King Crimson – In The Court Of The Crimson King (An Observation By King Crimson» (LC 03098), odlicno reizdanje potkrijepljeno HDCD tehnologijom polucilo je dobre rezultate kroz Alphau 10. Unatoc mnogim limitacijama ovog zvucnika, slusajuci ovaj CD bilo je pravo zadovoljstvo, nadasve stabilan zvuk bez neocekivanih otklona. Daljnjim slusanjem dolazim do zakljucka kako

ovaj zvucnik pokazuje bolje rezultate sa laganijom glazbom manje zahtjevne brzine u bas podrucju, gdje mu takva glazba omogucava bolje ekspliciranje fokusa i pravilnije disipiranje zvuka u prostor. Vazno je reci kako pojava kompresije i celuloidnog zvuka nije neizostavna, vec se put ka njenom izbjegavanju nalazi u ipak kvalitetnijoj glazbi prozetoj prirodnim instrumentima, dok su veci dinamicki otkloni pri reprodukciji melotrona izazvali zbunjenost kod Alphae. Kako je moje druzenje sa ovim kutijama islo dalje, poslusao sam jos nekoliko snimki slicnog sadrzaja i zaista se uvjerio da Alpha ipak moze dozvoliti da utonemo u glazbu. Njena suptilna nenametljivost vapila je za daljnjim slusanjem, iako ne prozet najmanjim detaljima potpomognutim eksplozivnom dinamikom, Alpha je otvorila nove mogucnosti i prosirila raznolikost glazbenog ukusa, te ju tako mogu preporuciti i ljubiteljima inteligentnije glazbe i istancanog ukusa. 

Zastupa: Zarko Avdalovic, Zagreb         Cijena: 3.900 kn