Nedavno je, pracen kontrabasistom Mladenom Barakovicem i bubnjarom Krunoslavom Levacicem, nas uvazeni gitarist Damir Dicic (Zagreb, 1938.) snimio u domacim jazz krugovima odlicno prihvacen CD "Tender Touch", na kojem izvodi vlastite skladbe i standarde. Prije toga je s Jazz Art Quartetom, koji je vodio s trubacem Ladislavom Fidrijem, kontrabasistom Kresimirom Remetom i bubnjarom Borisom Beninijem snimio CD "Nuages", prepun standarada. Potpisuje i samostalne CD-e "Be My Guest", snimljen s poznatim svjetskim jazzistima kao gostima, i "Out of the Past" koji je ostvario u duetu s bas gitaristom Mariom Mavrinom. U ediciji "Jazz u Hrvatskoj" na nosacima zvuka 1960.-1997. Croatia records izdala mu je CD "The Best Of Damir Dicic". Nazocan je, kao gitarist, skladatelj i aranzer, na cjelokupnoj diskografiji sastava BP Convention i BP Convention Big Band sto ga  je od 1972. vodio s Boskom Petrovicem. 
        Gotovo da nema starijega domacega i inozemnoga jazz glazbenika s kojim nije suradivao: sa Sal Nisticom, Clark Terryjem, Art Farmerom, Johnom Lewisom, Jeanom Tootsom Thielemansom, Johnnyjem Griffinom, Donom Menzom, Billom Berryem, Mundellom Loweom, Giannijem Bassom, Alom Porcinom, Attilom Zolerom, Albertom Mangels- dorffomom, Erichom Kleinschusterom, Fattyjem Georgeom, Jeromom Richardsom, Kai Windingom...  Vrlo  uspjesno  pisao  je  aranzmane  i  za  Joea Passa, Buddyja De Franca, Tootsa Thielemansa...

Snimao je i svirao i sa Stanom Getzom, koji je snimio njegove skladbe "Balada za Pinka" i "Tender Touch". Sa svojim big-bandovima Diciceve skladbe "Sebastian" i "Tender" Touch snimili su Ernie Wilkins i Sam Jones. I danas povremeno nastupa, primjerice u zagrebackom jazz klubu "Sax", predvodeci kvartet s pijanistom Nevenom Frangesom, kontrabasistom Nenadom Jurom Vrandecicom, bubnjarom Salihom Sadikovicem i s pjevacicom Gordanom Kovacic. I dalje uspjesno pise aranzmane, a ove ce godine ponovno bio dirigent i aranzer big-banda kojeg ce uskoro okupiti Bosko Petrovic.

Sam Dicic o prisjeca se: "S prekidima sam u inozemstvu djelovao desetak godina. Najvise i najdulje sam djelovao u Njemackoj, ali i u Svedskoj, Norveskoj, Italiji... Uvijek sam bio angaziran u dobrim orkestrima, kvintetima i sekstetima, uglavnom zabavnim i plesnim sastavima, na cijem su repertoaru uvijek bili evergreeni, jazz standardi, bosa nove... Nastupali smo u tzv. tanz-kaffeima, gdje su ljudi plesali. Tada sam samo od vremena do vremena svirao jazz, jer se od sviranja jazza tada - kao i danas - jedva dalo prezivljavati. Kad je u pitanju jazz, velikih i dobro placenih poslova ni u inozemstvu nikada nije bilo puno. Poslove su nudili samo jazz klubovi, a honorari koje smo dobivali bili su skromni. Da bih zaradio kakav-takav dodatni novac, morao sam sudjelovati na razlicitim snimanjima i svirati kojekakve gluposti. Bilo je pametnije raditi u dobrom 

komercijalnom bandu s manje-vise korektnim glazbenicima nego prezivljavati svirajuci u kojekakvim jazz klubovima... Ali, nikad nisam se nisam prestajao   druziti se s jazz-glazbenicima i uvijek sam nastojao svirati s onim vrhunskim, najboljim. Vec sam tada povremeno suradivao s nekolicinom poznatih njemackih, francuskih, svicarskih i americkih jazzista. Sjecam se izvanredna klarinetista Fattyja Georga, Hansa Kollera, Herba Gellera, odlicnoga kontrabasista Hansa Rettenbachera, Karla Prosenika... u Parizu sam "odsvirao binu" s Kennyjem Clarkeom, u Svicarskoj sam "odradio" malu svirku s klaviristom Richijem Powelom, mladim bratom Buda Powela. Najrade sam svirao u kvartetu BP Conventiona s Boskom u "svim" postavama tijekom dvadesetgodisnjega djelovanja. Bilo je krasnih trenutaka i lijepih svirki. Puno smo nastupali, po cijelom svijetu, Aziji, Americi, Europi, Japanu, SSSR-u... S Boskom sam u razdoblju koje je trajalo cetiri-pet godina, kao co-lieder, vodio Convention Big Band, u kojem sam bio aranzer. Bosko se vise "drzao" maloga sastava, iako smo za BP Convention obojica  ravnopravno pisali aranzmane. Pisanje aranzmana moje je drugo zanimanje . . . "