Knezevina Monaco okupana prekrasnim, toplim, suncanim vremenom i proljetnim ugodajem usred prosinca pila je prvi put domacinom velike medunarodne manifestacije posvecene plesu. Od 13. do 17. prosinca, na samom izmaku XX. stoljeca odrzan je plesni forum sto je u sebi sadrzavao festivalske, sajmene i nadasve promotivne znacajke. Njegovo ime s francusko-engleskom jezicnom doskocicom – Monaco Danses Dances Forum (MDDF) upucuje na internacionalnu sirinu publike kojoj se obraca. Monegazani su plesom simbolicno zatvorili stoljetni krug jednog od najistaknutijih i najvaznijih segmenata svoje kulturne politike. Ruski balet Sergeja Djagiljeva, djelujuci na liniji Pariz – London, naisao je 1911. godine na srdacan prijem u Monte Carlu. Svojim rijetko ponovljivim sastavom ponajboljih umjetnika epohe, ne samo vrhunskih baletana ruskog Carskog baleta, nego i predstavnika drugih umjetnickih podrucja – poezija, slikarstva, glazbe (Cocteau, Picasso, Stravinski i ostali), ostavio je neizbrisiv trag.
          Balet i ples uhvatili su cvrste korijene u Monacu. Balet Monte Carla medunarodno je afirmirana trupa. Plesnu umjetnost narocito je poticala princeza Grace, a sada to cini princeza Karolina od Hannovera. Pored operno-baletne kazalisne dvorane Garnier u cuvenom Casinu i plesnoga doma L'Atelier, za prvi MDDF izgraden je velebni, arhitektonski dobrano u 21. stoljecu Grimaldijev forum, visenamjenski kazalisno-kongresno-izlozbeni i konferencijski centar. Poticaj da se za njegovih 35.000 m2 prostora Ligurskom moru otme komadic u sredistu Monaca dao je njegov suveren princ Rainer III. Grimaldijev forum ima tri velike dvorane: Dvoranu princeva s 1900 mjesta, pozornicom od 690 m2 i scenskom opremom najsuvremenije operne kuce, Dvoranu princa Pierra s 800 mjesta i Dvoranu Camille Blanc sa 400 sjedala, te jedanaest manjih dvorana. Knezevina je odvajala 35 do 40 posto godisnjeg drzavnog proracuna za njegovu izgradnju. U cjelini to iznosi milijardu franaka sto su svjesno ulozeni u taj kulturni centar koji je zamisljen kao glavni ekonomski faktor male, ali do najvisih granica urbanizirane, sofisticirane i prirodom oplemenjene knezevine.
           Pet dana trajanja MDDF ples je bio u sredistu zanimanja kao fenomen ljudske stvaralacke i umjetnicke djelatnosti i kao medij koji u sprezi s novim tehnoloskim mogucnostima postaje multimedijalan. Potpuno je ostvarena namjera da se prikaze povezanost plesa s ostalim umjetnostima kako bi se privukla sto sira profesionalna publika s drugih kulturnih podrucja kao sto su glazbenici, fotografi, filmasi, multimedijalni autori, agenti i menadzeri. forum je bio mjesto susreta, razmjene iskustava, upoznavanja, diskusija, predstavljanja mladih plesaca. Odrzan je niz predavanja, radionica, projekcija, izlozaba, prezentacija, profesionalni sajam. Sve sto ples jest i sto zeli biti moglo se vidjeti na jednome mjestu. Organizacija MDDF funkcionirala je savrseno.
           Unutar programa MDDF smjestio se 8. medunarodni natjecateljski festival plesnoga filma i videa "Dance Screen 2000", sto se odrzava od 1990. godine. Dance Screen odrzava se u cetiri kategorije: kategorija A su studijska scenska ostvarenja, kategorija B obradbe za kameru, kategorija C koreografije za ekran i kategorija D dokumentarni programi. U A kategoriji sudjelovalo je 45-minutno ostvarenje Hrvatske televizije "Big is Beautiful" koreografkinje Mirjane Preis u izvedbi Studija za suvremeni ples, reziji i produkciji Nane Sojlev. U C kategoriji sudjelovala je Slovenska televizija s koreografijom Tokata i fuga u d-molu J. S. Bacha Milka Sparembleka, u izvedbi Baleta SNG u Ljuvljani i Sparemblekovoj TV reziji.
           Pobjednik "Dance Screen 2000" je kratki desetominutni film "Ptice" u produkciji BBC Classical Music Television, reziji Davida Hintona i koreografiji Yolande Snaith. Film je podnaslovljen kao "ples za kameru". To je plesni film bez plesaca, a ipak ispunjen fascinirajucim pokretima. Kruz njegovu reziju, glazbeno i koreografsko promatranje i opazanje, prirodni i neuvjezbani pokreti ptica postaju otkrivljujuce plesno iskustvo.
           Pokreti i let ptica u kojima je ziri vidio plesnu poetiku ukazuje na jednu vertikalu sto ju je MDDF jasno izrazio jos prije vise od godinu dana kada su pocele zavrsne pripreme za manifestaciju i pozivanje sudionika. Tada je naglaseno da ples nema granica ni odredenja. Svatko tko plese je dobrodosao i ima jednaka prava. Je li to klasicni balet, tehno-balet, dulje ili krace performance, latinoamericki plesni ritam, tradicionalni kraljevski dvorski ples s otoka Jave (u stvari, folklorni nastup par exellence, pracen glazbenickom skupinom – zapravo cijelim orkestrom – autenticnih tradicionalnih glazbala), svejedno je. Baletni i plesni umjetnici cijeloga svijeta dobili su u Grimaldijeu forumu nov prostor za kreativno djelovanje. Knezevina Monaco potvrdila je svoju tradicionalnu ulogu zaineresiranosti za balet i ples i predstavila se kao svjetsko srediste njihova promicanja.
 Jedna od atrakcija MDDF bila je izlozba fotografija "Plesaci na svjetlu" iz zbirke Otta Bettmanna. Zadivljujuce je kako su fotografije uredene, pa one iz dvadesetih i tridesetih godina izgledaju kao da su jucer snimljene. Organizatori su izdali katalog koji ce svakom ljubitelju plesa biti dragosjeni album najvecih licnosti XX. stoljeca. Medu inima zastupljeni su clanovi Djagiljevog Ruskog baleta Ana Pavlova, Vera i Mihail Fokine, Vaslav Nijinsky. Vaslav Nijinsky posebno je poglavlje Monaco Danses Dances Foruma.
           Njegovo ime i njegov lik na kipicu, replici nedovrsene skulpture Augusta Rodina iz 1912. godine, od sada pa nadalje nagraduje najbolja ostvarenja na podrucju plesa. Svjetska nagrada za ples "Nijinsky" pandan je filmskom "Oscaru", ne samo po znacenju, nego i po glamuroznosti svecane dodjele kao zavrsne veceri i vrhunca MDDF. Zavrsnu pozlatu dali su Karl Lagerfesld koji je osmislio dodjelu nagrada, nazocnost knezevske obitelji i predsjedanje princeze Karoline, a supstancu mnogobrojne najistaknutije licnosti baleta i plesa 20. stoljeca.
 Svjetska nagrada za ples "Nijinsky" dodijeljena je za 1999. godinu u sest kategorija. Kako bi osigurali sto vecu demokraticnost u dodjeli nagrada, organizatori MDDF predvidjeli su preceduru glasovanja na tri razine. U ziri novinara pozvali su 146 clanova baletnih kriticara i novinara koji prate ples iz 38 zemalja cijeloga svijeta koje ostvaruje zapazenu plesnu aktivnost. Oni su predlagali po pet nominacija za svaku od sest kategorija, kao i clanove strucnog zirija. Strucni ziri sastavljen je od 87 clanova i oni su glasovali za pobjednike. Njihovim glasovima pribrojen je manji broj glasova najsire publike pristiglih putem interneta.
           Kada su objavljene nominacije u kategoriji za najbolju plesacicu, odmah je bilo jasno da je Sylvie Guillem favorit, bez obzira na konkurenciju uvazenih Bernice Coppieters, Aurlie Dupont, Palome Herrere, Lucije Lacarre i Uliane Lopatkine. Ta davolica koja sa svojim tijelom moze uciniti sto joj padne na pamet i to s najvisim stilom, doista je bez konkurencije.
 U kategoriji najboljih muskih plesaca neizvjesnost je bila veca: Julija Boccu, Josea Manuela Carrena, Nicolasa Le Richea, Vladimira Malakhova i Faruka Ruzimatova pobijedio je jedan od najboljih izdanaka baletne skole Pariske opere Manuel Legris. 
 U kategoriji posebne nagrade nominirani su bili Alicia Alonso, Mihail Barisnjikov, Merce Cunningham i Riverdance. Pojava Riverdancea u nominacijama izazvala je nemala cudenja, pa se pri tome valja podsjetiti na prije navedeno MDDF-ovo pravo na ples za sve. Kako imena iz ove kategorije sve govore o sebi m ne treba posebno objasnjavati pobjedu Mercea Cunninghama.
           Ostale tri kategorije bile su apsolutno u znaku Jirija Kyliana koji se , pojavljujucu se treci put na pozornici, poceo ispricavati da mu je neugodno, naglasavajuci da ova nagrada pripada svima koji plesu i predstavlja njihov trijumf. On osobno dobio je "Nijinskog" u kategoriji za najboljeg koreografa, njegova predstava "One of a kind" u izvedbi Nederlands Dans Theatra nagradena je kao najbolja predstava odnosno koreografsko djelo, dok je Nederlands Dans Theater kojemu je Kylian vise od dvadeset godina sve do nedavno bio umjetnicki ravnatelj i za koji je nacinio pedeset koreogravija, dobio "Nijinskog" u kategoriji za najbolji ansambl.
           Jiri Kylian pretekao je u svojoj kategoriji Pinu Bausch, Matsa Eka i Williama Forsythea, a Nederlands Dans Theater Balet Pariske opere, Balet Monte Carla, Balet iz Frankfurta i Balet Kirov. 
          Nominirani u kategoriji za najbolju predstavu jos su bili "Biped" u izbedbi Cunningham Dance Company, "In Spite of Wishing and Wanting" u izbedbi Ultima vez Company, predstava "Salt" trupe Lalala Human Steps i "Trnoruzica" Baleta Kirov.
 U kategoriji za posebnu nagradu organizatore su gotovo do zadnjeg trenutka mucile dvojbe, pa su odlucili prvobitno nominiranog Mauricea Bejarta izdvojiti i dodijeliti mu pocasnog "Nijinskog" kao umjetniku koji je demokratizirao ples 20. stoljeca i izrazio razlicitost pojedinih kultura i civilizacija. Jos jednu pocasnu nagradu dobila je Cyd Charisse kao najveca plesacica u povijesti americkog glazbenog filma.
           Nije nevazno spemenuti da je medu 38 zemalja sto su na ovaj ili onaj nacin sudjelovale na MDF bila nazocna i Hrvatska. Pored sudjelovanja na festivalu "Dance Screen 2000", u radu zirija sudjelovali su Vesna Burotrac-Blace i Milko Sparemblek iz Zagreba i Gordana Frank iz Rijeke kao clanovi strucnog zirija te Mladen Mordej Vuckovic i Davor Schopf iz Zagreba kao clanovi zirija novinara.
 Osmero odabranih nositelja "Nijinskog", koja nagrada ima i svoj novcani ekvivalent od 15.000 eura, proizaslo je iz niza od 1311 umjetnickih imena predlozenih za nominacije i postupak glasovanja, MDDF odao je pocast uvrstivsi sva imena u programsku knjizicu svecanosti dodjele "Nijinskog" kao "predstavnicima kvalitete i vrijednosti plesa danasnjice sirom svijeta". Iz Hrvatske bili su predlozeni: Svebor Secak i Ilir Kerni u kategoriji za najboljeg plesaca, Irena Pasaric, Masa Kolar i Bruna Reic u kategoriji za najbolju plesacicu, Ivica Sertic i Norman Dixon u kategoriji za najboljeg koreografa, "Vragolasta djevojka" Normana Dixona (HNK Rijeka), "Citadela" Gagika Ismailiana (HNK Split), "Balade... koje donosi vjetar..." Vasca Wellenkampa i "Ne hodi po travi... padaju andeli" Ivana Favieara (HNK Zagreb) u kategoriji za najbolju predstavu, Balet HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci u kategoriji za najbolji ansambl, te folklorni ansambl LADO u kategoriji za posebnu nagradu.