Pisanje ovog uvodnika postao je to povlasteniji i ugodniji zadatak, jer njime otpocinje nova godina, novo stoljece, a bogami i milenij (zar vec?). U ovom je slucaju osjecaj ugode i u tome sto spoznajem da svi radimo ovaj posao – pisanje za Webzin o audiju i muzici, i dalje s puno entuzijazma. Vec odavno pisem o glazbi i zadovoljan sam cinjenicom da usprkos svemu taj famozni entuzijazam jos postoji, kako god da je vec izblijedio ili se istrosio u svakodnevnici sredine kojoj pripadamo.

 Dosad smo (nadam se) pokazali da se krecemo u pravom smjeru, jer su dani kulturnog prezivljavanja opaki, pa tako i za ovaj nas casopis namijenjen ljubiteljima dobre glazbe i zvuka. Nase citateljstvo sigurno prepoznaje nase iskrene emocije, kad svaki od nasih urednika i suradnika, svoja iskustva, ljubav i informiranost prenosi vama koji nas pratite. Nije ovo patetika vec moj osjecaj da, kako zima prolazi, moguce je "zatopljenje". Znaci, prezivjet cemo. Tako sam nekako i promatrao cijelu proslu godinu ili, tocnije, prvih sest brojeva naseg WAM-a – bitnih za njegov opstanak. Bilo je to vrijeme kad su nam pesimisti, s obzirom na opce stanje u kulturi, a da o privredi i ne govorimo, pretkazivali i uvjeravali da opstanka nema. Iz prilozenoga (7. broj WAM-a) vidimo, da su tvrdoglavost & vedri pesimizam, kao u matematici iz dana mojih srednjoskolskih patnji: da minus puta minus daju plus. Stoga budimo tako tvrdoglavi i pesimisticki vedri i u 2001. godini.

 Nema zapravo razloga za pesimizam. Trgovine nosaca zvuka su sjajno posjecene. Dakle, netko CD-e i kupuje - zar ne? Moguce i oni koji su ozbiljni ljubitelji novih izdanja i reizdanja preuzetih sa LP-a, a koji bi bas od nas mogli koristiti vrijedne informacije, nasih brojnih i autoritativnih recenzenata. One, pak, koji kupuju takvu dobru i sadrzajnu glazbu, vjerojatno ce isto tako zanimati i kvalitetno odabrani audiouredaji. A bas smo takvima prvenstveno na usluzi.

 Kako je segment koji uredujem jazz, uzivam sto sam u prilici zapoceti serijom prikaza te umjetnosti uz diskografske podatke snimaka od 1899. (presnimke sa valjaka na ploce sa 78 okretaja) do 1944. i modernih stilova od 1945. godine do danas. Za takav su prikaz glavni izvori bas sami gramofonski snimci, a zelja mi je da ih priblizno uglavnom kronoloskim redom. Barem onaj glavni i nezaobilazni fond jazz snimaka, ili pak onih koje su interesantne i vazne za razvoj i komparaciju, a spadaju u potpuno druga podrucja (Afrike, Latinska Amerika, Kuba, Azija, Romi itd.). Usput, sav taj snimljeni jazz, zbog obilja, nemoguce je u toku zivota preslusati. Pouzdajmo se stoga u iskustvo i ukus znalaca, a mi cemo se truditi da jazz glazbu priblizimo svakome, ali i da poznavatelje te umjetnosti zadovoljimo.

Pratim vec jako dugo jazz glazbu i pisem o njoj. Negdje priblizno iza svojih pocetaka (to je bilo sredinom 1943. godine), kad smo poslije okupacije pali pod oslobodenje, vrijedna, novokomponirana i svjesna omladina dobro nas je i redovito obradivala. Neke uz batine, a neke, kao i mene sisanjem na nulericu, sto nije bio bas neki estetski ugodaj, a nimalo ugodno pogotovo glede strahovitih hladnoca pocetkom sijecnja 1947. godine. I premda se tu radilo o glavi, pameti me nisu bas priucili. Barem kad je rijec o jazzu, toj slobodi u glazbenome izrazavanju.