x E S E J  G U S T A V    M A H L E R x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
 M A H L E R

U

RALJAMA

PROFESIONALNIH

AMATERA
 
 
 

t o m i s l a v   f a c i n i 


 
 

Ilustracija:Munir Vejzovic 

SADRZAJ   1 2 3 MENU  NAPRIJED
 
x E S E J G U S T A V    M A H L E R x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
  Ukoliko slucajno krstareci Internetom izmedu stranica koje reklamiraju nevjerojatno nepotrebne stvari ili pak nude kakav eksplicitan sadrzaj nabasate na Gustava  Mahlera, neka u Vas ne bude mjesta cudenju! Doveli su ga momci kojima je u zivotu, pa tako i u glazbi, sve jasno. Nemaju oni zapreka u razumijevanju najslozenijih kulturnih naslaga minulih epoha, ma radilo se i o kakvom susjednom kontinentu. Ali to nije sve, ne! jer oni marsirajuci silaze s vasih zaslona i bez pô muke probijaju i najtvrdokornije filtare, te se ugodno ugnjezduju u Vasim audiotekama, smijeseci se s covera sirokim i autenticnim smijeskom prvih pionira Zapada. A kako i ne bi, u drustvu trzista koje nije tako veliko koliko je neupuceno i prepusteno na nemilost menadzerima, producentima i glazbenim kriticarima – savjetodavcima sto u pravom duhu dnevnonovinske etike i studioznosti pokrecu neke od kotacica vrzinog kola potrosackog drustva. No da se pojasni; postoji nekoliko tipova momaka koji se bave Gustavom mimo njegove pokojne volje, a od kojih su nam mnogi tako antipaticni. Prvi su glazbeni amateri, ljubitelji i uzdrzavatelji nekomercijalnih web-stranica, svjesni svog bizarnog kompletizma i obdareni porcijom samoironije, cesto neobicno pronicavi i dobrog sluha i cuha. Ovi postaju nezgodni tek ako se udruze u kakve asocijacije nalik na fan-clubove, te se zaodjenu besmrtnim tijelima pravnih osoba, ugrozavajuci i onako devastirano kulturno podneblje globalne selendre svojom nezaustavljivom zeljom za  participiranjem. Tu oni, kao pravi laici, stupaju u kobnu interakciju s drugom grupacijom, a to su autoriteti. Autoriteti su najcesce piskarala s referencama drugih istih takvih piskarala, a poneki od njih je mozda kakvom prigodom bliskom poznaniku prijatelja necake Buna Waltera pomogao nositi aktovku ili vrecicu speceraja. Kad ovako s njima neinteraktivno opcimo, osjecamo se kao da listamo Cosmo: u nekoliko najbitnijih tocaka (najcesce 10), uputit ce nas u elementarnu problematiku razumijevanja kulturnog krajolika, drustvenog okruzenja, povijesnih datosti, ali i osobnih tragedija koje su oblikovale npr. Mahlerovu stvaralacku poetiku. I tako, dok web-laici vjerno sire komprimirani nauk, autoriteti se profesionaliziraju. A to im bez pregalastva amatera, koji marom aktivnih gradana sire nekriticki populizam do konacne implozije (nadam se), ne bi bilo moguce. Tragicna li primjera jos jedne u nizu posljedica nestanka granice izmedu javnog i privatnog podrucja, u ovom slucaju manifestirana kroz manipulaciju elementarnim pravom covjeka da njeguje svoj hobi.
        A sada pokusajmo zagristi u srz problema, koja je dvojaka: prvo, odakle takav silan, gotovo neprimjeren interes za Mahlera – i drugo, sto nas to smeta u najnovijim produkcijama njegovih djela. Te su dvije pojave povezane i stalno se oploduju jer, kao sto je receno, naoko strucna, a zapravo tendenciozno populisticka prezentacija Mahlera kod sire publike rezultira laznim osjecajem razumijevanja, pa cak i  

NAZAD   1 2 3  MENU NAPRIJED
 
x E S E J G U S T A V    M A H L E R x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
stanovite elevacije, sto je cesto tek vid snobizma; s druge strane, takvo je tlo (pogotovo u ekonomskom pogledu) povoljno za bujanje produkcija koje u kreativnoj nemoci podilaze slusateljstvu trenirajuci ga u umijecu pratnje reflektora sto osvjetljava cas himnicne fanfare, cas gruhanje udaraljki sto prikazuju Sudnji dan, ili zalobni engleski rog koji poje o najnovijoj bracnoj nevjeri Alme Mahler. Krasne li sapunice! Nazalost, iza svega ovog bajanja ostaje galama, dovoljno ucestala da nitko ne zahrce na pianu, pleh-glazbene parodije ne kao karikatura vec kao nesto prepoznatljivo, te ekstravagancija dotjerana do ponora kica. U najboljem slucaju, kod nestrucne publike se javlja prihvacanje (ako vec ne razumijevanje) Mahlerovog, s obzirom na standardne koncertne repertoare, jos uvijek apartnog i modernog glazbenog jezika bez otpora – no s obzirom na makar i  najpasivnija iskustva avangarde kao i osamdeset godina zakasnjenja, od toga slaba vajda. Nadalje, novije izvedbe (a pogotovo snimke) karakterizira isticanje izvanglazbenih sadrzaja sektaskom doslovnoscu, bez imalo prostora za umjetnicku egzegezu – gotovo idiotskim prenosenjem vrlo privatnih sadrzaja u sferu opcih kulturnih dobara. Sve to skupa predstavlja, zapravo, prodaju pakiranja, omota, dizajna. Jer kako drukcije krstiti povampirenu postprodukciju koja kvari slusatelje jednako kao sto ucinci photoshopa u Playboyu frustriraju sve one koji izgledaju normalno, ili im barem zene tako izgledaju,  samodostatan perfekcionizam orkestara koji svojom kakvocom omogucuju da se kreativna nemoc jos uvijek solidno prodaje, estetsku bucnu fasadu umjesto ekspresionizama koji rastacu krvavo steceno glazbeno tkivo i opci pozerski pristup koji, premda oboruzan primarnim i sekundarnim literarnim i inim izvorima, zbog svog bolesnog nagnuca k funkcionalnoj i popularistickoj  katalogizaciji redovito u potpunosti promasuje bilo sto nalik na Zeitgeist. 
Dozivljaj Mahlerove glazbe nikako ne bi smio biti sugestija recikliranog papira pretiska autografa, nego glazba s glavom, repom i – licem. Dapace, s vise lica. I ukoliko slusajuci Mahlera ne primijetite jasnu glazbenu sintaksu, jezik razumljiv mimo programske knjizice i mnostvo lica, zivih i prezivih, nego sivu povorku beskrvnih silueta u sumpornim isparavanjima glazbenog cistilista, budite sigurni da joj na celu nije Gustav nego neki drugi kapitalist. 




 P R E T P L A T A


NAZAD   1 2 3
MENU
SADRZAJ
KRAJ TEKSTA