x W E B    T E S T  K E N W O O D    D P  -  7 0 9 0  x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
 

KENWOODOVA 

KAMIKAZA
 
 
 

i g o r   p e s i c
 

 “Maloj seriji” isplativih CD playera pridruzio se i predstavnik iz zemlje izlazeceg Sunca. Zasigurno sam si tom mini-serijom priskrbio reputaciju zagovornika gubitnika u ocima poklonika nove digitalne generacije, ali i starije analogne generacije. No ovim testom gotovo sigurno mi se smijesi epitet heretika, jer uvrstiti Kenwood makar i u predvorje hi-enda, koje ipak ulazi u domenu interesa ovog casopisa, u poimanju gotovo svih audiofila granici sa zdravim razumom.
 
KENWOOD NA NEMIRNIM VODAMA

Kenwood je odlucio zaokrenuti u plovidbi ovim danasnjim nemirnim tehnickim vodama. Vidi se to i po agresivnom marketingu koji naprosto svakodnevno bombardira mozak mladarije preko jumbo plakata, TV-a i radija, ali i preko proizvoda gromoglasne auto akustike i u nas ultra popularne mobilne telefonije. Poput kameleona Kenwood se prilagodio trendovskim bojama i oblicima, ali i potrebama najsireg kruga potrosaca. Sve to ne bi bilo nista novo sto svijet nije vidio da Kenwood ne krasi i visoka finalna izrada sa pregrst uporabljenih kvalitetnih dijelova. Naglasena robusnost i pouzdanost svih Kenwoodovih proizvoda nasla je izravan put do srca i novcarki potrosaca. No sto to japanci sa iskorakom, oznacenim DP-7090, iz low- i prenapucenog hi-fi podrucja zele postici, zanima ocigledno osim mene i urednistvo ovog casopisa, davsi ovom reproduktoru od cca. 1.000 DM zeleno svijetlo.
ARHIVA 1 2 3 4 5   NAPRIJED
 
x W E B    T E S T K E N W O O D    D P  -  7 0 9 0 x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
TEHNICKI OPIS

DP-7090 je velicinom i izgledom robustan uredaj no ne uvijek i uporabom materijala, na zalost. Sve vise na vanjske gabarite uredaja utjece, osim velicine sadrzaja i stilske linije cijele palete proizvoda, i psiholosko-vizualni dojam na kupca. Nerijetko cete naici na praznu “kistru” potpuno neutemeljenih gabarita. Takove pojave nisu nista novo, dapace, vrlo dobro su poznate iz prirode kojima se slabiji i izlozeniji vecinom uspjesno stite od jacih. No u prirodi dobrodosla varka u nasem urbanom svijetu pogodna je jos jedino za trgovce, a moze imati i negativne konotacije. Upotrijebite li tanji lim za izradu vecih dimenzija (440x148x366 mm) dobivate vece rezonantne povrsine na koje moze cujno ostaviti traga i manji transformator kakove redovito srecemo u CD playerima. To se upravo dogodilo i Kenwoodu gdje sam zujanje zamijetio tek kad je u sobi prevladao muk, a u sto sam se nepobitno osvjedocio prislonivsi uho na Kenov pokrov. Da se kod Kena mase 7.6 kg stedilo na napajanju moze se osvjedociti i pri pogledu na straznju stranu uredaja gdje susrecete “mikser” kabel koji vrlo vjerojatno ima cvor s unutrasnje strane tako da se nepazljivim rukovanjem inace nejakih domacica ne dogodi da uredaj ostane bez napajanja. Ova zaostala konfekcijska rjesenja svakako nisu dobrodosla u najvisem razredu glazbene aparature i mogu se tretirati kao jedan od nacina  stednje. Kad je rijec o stednji tesko je ostati hladne glave kad u

 specifikacijama naidete na podatak da Ken ima cetiri trenutno najpopularnija hi-end 20-bitna Burr Browna PCM 1702 po kanalu!, sto je daleko najveci broj konvertera po kanalu ugradenih u neki CD player s kojim sam se do sada sreo. U konacnici digitalni izlaz bi trebao dati 22-bitnu rezoluciju i 32x frekvenciju uzrokovanja, a sve ne bi li se ovom digitalnom formatu podarila nova dimenzija, barem po rijecima ljudi iz Kenwooda. Analogni izlaz je pak ostvaren u diskretnoj tehnici sa servom. 
          Ovaj reproduktor sukob je dvaju svjetova sto se vjerno ocrtava u tehnickom pogledu. Ono sto upada u oci jest zemlja koja je ulozila u razvoj poluvodicke tehnike, kojoj se klanja kao zlatnom teletu, i preuzela primat proizvodnje diktirajuci pravila na trzistu. Danas se gotovo ne isplati imati posla sa naparivanjem slojeva, waferima, cistim komorama i slicnim stvarima iz jednostavnog razloga - japanci to mogu puno jeftinije i bolje. S druge strane zamjetno je skrtarenje na sirovinama i vremenu koje je tradicijom urezano u psiholoski profil, a cime se mi geografski zapadnjaci volimo razbacivati. Vrhunski dijelovi upotpunjeni su vec poslovicnim konforom za uredaje sa istoka. Tako na straznjoj strani nalazimo dva para RCA konektora za varijabilne analogne izlaze, koaksijalni RCA izlaz i opticki Tos-link digitalni izlaz, ako DP-7090 nakanimo koristiti kao transport sa vanjskim D/A konverterom. Nadalje, Ken u najboljoj dalekoistocnoj maniri posjeduje pregrst sto pametnih, sto prakticnih funkcija koje bi trebale pomoci vlasniku prilikom uporabe.
NAZAD 1 2 3 4 5   NAPRIJED
 
x W E B    T E S T K E N W O O D    D P  -  7 0 9 0 x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
 ... A SADA ONO NAJVAZNIJE

Tek izvaden iz kutije uredaj se odmah odlikovao kultiviranim zvukom.  No Ken se ipak mijenjao uporno lickajuci svoju sliku, zvucnu naravno, Ken je postajao sve rezolutniji, ali i oporiji, grublji u visokima priblizujuci se tako svojim korijenima. No zato su prostor i zracnost slike bili svakim satom veci da bi kao krajnji rezultat usviranog reproduktora zavrijedili epitet “velebno” ako se zna koliko treba izdvojiti za njega. Brzina, dinamika, mikrodinamika u reziji konvertera jednostavno su impresivni za svoju klasu. Problemi nastaju kad paznju obratite na timbar instrumenata ako ne bas tipicno japanski, ali ipak ostro i svjetlo visokotonsko podrucje. Sa pravilno odabranim interkonekcijskim ili cak i zvucnickim kablovima moze se ponesto utjecati na svjetliji karakter uredaja a da se pri tome ne utjece na prostornost i ucini kamikazu inertnom ili cak anemicnim konfekcijskim primjerkom.        
          U mijenjanju razlicitih kompaktnih diskova i stilova glazbe primijetio sam da je Ken oportunist i da potencijalni vlasnik nece biti prikracen za neki glazbeni vid. Kako sam vec naglasio, recenzent, bas kako i prilici kriticaru, nije lak i ugodan covjek, te sukladno tome nastavio sam piliti tamo gdje najvise boli. Odabrao sam ”The Voice in the Garden” Hyperion CDA 66653, disk koji mi je igrom slucaja, uz preporuku prijatelja, pao pod ruku i koji bi s ponekim 

 antiknim instrumentom (vihuela) i u davno zaboravljenom ili tocnije vremenom zanemarenom nacinu pjevanja, trebao dodatno staviti kamikazu na muke. Naime, pjevaci izdizu gornje pjevne dionice tako da bi se trebao dobiti dojam izdvojenosti od ostatka nizeg  dijela pjesme. Sa spanjolskim pjesmama i motetima iz razdoblja 1480. - 1550. god. u ovakvoj “originalnoj” izvedbi nije se po prvi puta sreo samo Ken vec i ja, no unatoc svemu, sve je nekako djelovalo umjetno. Zaredala su objasnjenja i opetovana argumentirana slusanja pojedinih tipicnih prezentnih dionica, Kenwood vam to omogucava, a sve ne bi li se mene uvjerilo da to tako i mora biti. U tim silnim repeticijama predocnik je gorio vise nego obicno, imate opciju “Display Off”, i tada sam zamijetio nesto sto prije nisam ni znao da postoji. Kenwood je takoder imao svoje misljenje o ovom disku i to je jasno obznanio jarko crvenim slovima “EMPHASIS”. Kako u popratnoj brosuri nekim cudom nema uputa za rad na engleskom ceprkajuci po ovim krajevima primjerenijem njemackom jeziku uspio sam dokuciti da Kenwood prokazuje na izdignuce visokih frekvencija. Pokusao sam sa drugim izdanjima za kucu Hyperion i nista. Ocito je tonac po naputcima Christophera Pagea, direktora zbora “Gothic Voices”, odlucio varati, sto nimalo ne slici renomeu  doticne izdavacke kuce. Osim toga tko vam garantira da takovih zahvata za navodnu dobrobit svih jedinki glazbenog lanca nije bilo u vise slucajeva. Nastavio sam sa torturom koja se sada prosirila i na Hyperion. 
NAZAD 1 2 3 4 5   NAPRIJED
 
x W E B    T E S T K E N W O O D    D P  -  7 0 9 0 x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
         Bach i “Mass in B minor” Hyprion CDA 67201/2 koja zauzima dva diska, a poznata je u originalu po oznaci BWV 232 uletjeli su prvi u vatru jer su bili najizlozeniji i u dosegu ruke posumnjalog audiofila. No nista se znacajnije nije dalo za primijetiti. Visoki i onako ostrije snimljeni, na Kenwoodu bili su jos vise izrazeni, na nekim mjestima gotovo metalni, ali je zato snimka pucala po savovima u prostornosti i ambijentalnosti. Uobicajen trik snimatelja koji na ustrb visokih zeli staviti soli na rep analognom osjecaju prostora i nista vise. Konstruktor reproduktora kako se cini vodio se istom idejom dajuci sve na mocnu gomilicu ne bez razloga razvikanih Burr Browna i jedino sto vidnije/cujnije nedostaje jest bolje pogoden timbar pa da se ulovi barem imaginacija te tesko dostizne analogne zivotinjice. Sam timbar i nije toliko los, dapace vrlo dobar je za klasu kojoj uredaj pripada, ali odlicna prostornost dodatno "upire" u tu inferiornost timbra. Sljedeca CD ploca koja u ovom testu dolazi iz Hyperiona nosi oznaku CDA 66695 i zapis Roberta Simpsona “Horn Trio” i “Horn Quartet”. Radi se o kombinaciji horne, violine, cela i piana u kojoj sam sebe ulovio kako vise paznje posvecujem pianu koji je bio vrlo dobro reproduciran i uvijek na istom mjestu. Razlog je bio vrlo jednostavan, jer ostatak druzine je bio losije hijerarhijski pozicioniran ako je suditi po losijoj fokusiranosti i timbralnoj definiciji instrumenta i sve to, naravno, bas kod horne najizrazajnije. Sa ovom plocom se Hyperion ne moze pohvaliti i stoga savjetujem da je zaobidete.           Vec pomalo umoran od zanovijetanja potrazio sam omiljenu si snimku vedrog Rossinia sa sonatama za kvartet, izaslu, naravno, za Hyperion (CDC 109). Osjecaj koji me pratio, nesto slicno kao poslije procitane jutarnje tiskovine, nestao je rasplinjen prvim notama kontrabasa. Vec prvi dvo-minutni Allegro potisnuo je recenziju u zaborav. Za plocu svaka preporuka, a za Kenwood tek primjedba da bi uz malo vise topline i prirodniji timbar ovaj recenzent bio znatno, znatno zadovoljniji. Zadnja Hyperionova ploca (CDA 66650) kojom sam krenuo u napad na Kenwooda pripada Bruckneru i meni najdrazim njegovim djelima “Te Deum” i “Mass in D minor”. Stalozenom razvijanju teme autora i gradenju djela karakteristicnom bruknerovskom tehnikom lisenom svakog grca pridruzio se i Ken mirnim i suverenim pozicioniranjem solista kao i redova zbora “Corydon Singers” i istoimenog orkestra u jednu impozantnu tvorevinu koja bi mogla biti skolski ogledni primjer kreacije prostora gdje je snimka nastala.
       Za kraj sam planirao neku jazz plocu, ali u zadnje vrijeme me drzi pola vijeka postojeca gospel atrakcija “The Fairfild Four” u nas relativno nepoznata, te kako je krajnji rezultat isti, izbor je pao na plocu “Wreckin’ The Hause (live at Mt. Hope)” u izdanju Dead Rekording Rekords-a (DEAR 0009). Na opustenijem i na drugi nacin senzibilnijem i emotivnijem materijalu Kenwood je jos jednom pokazao svoju odrjesitu narav. Ne zna se on ulagivati i pojacavati dozivljaj ploce sto je vrlo rijetka karakteristika za uredaje ove klase. 
NAZAD 1 2 3 4 5   NAPRIJED
 
x W E B    T E S T K E N W O O D    D P  -  7 0 9 0 x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
Zelite li uredaj koji ce plakati/kolorirati sa vama potrazite ga drugdje, jer Ken je japanski precizan i analitican.

EPILOG

Reproduktor je to jednostavnog, umirujuceg, ali konzervativnog i robusnog izgleda koji nastoji izgledati pozeljno europskom kupcu. Najvise uspjeha se postiglo iznimno niskom cijenom za dobiveno i gotovo zazivanjem audiofila pocetnika koji uz malo samoinicijative i novca mogu kasnije dodatno srediti napajanje i tako unaprijediti uredaj. Pravi razlog za kupnju je prirodena transparentnost, dinamika i prostornost dostojna pravih hi-end uredaja koji su u pravilu vise nego osjetno skuplji od kamikaze. Timbar instrumenata posredovanjem Kena je za klasu dobar, ali upada u usi poradi osjetno bolje prostornosti i prozracnosti cjelokupne zvucne slike. Ono sto jos upada u usi na nezeljeni nacin je visokotonsko podrucje koje bez puno polemike upucuje na istocno podrijetlo. Ono pak, sto ce vam se vise svidjeti jest cinjenica da je kamikaza “all-rounder” sto se tice tipova glazbe i da unatoc visokotonskom podrucju i rezoluciji ne spada u grupu napornih reproduktora, ali jednako tako jos manje u grupu ugodnih. Osobenjak je to izrazitog ataka na glazbeni materijal bez puno cifranja i nekog posebnog senzibiliteta za neki vid glazbe koji bi mu kao takav vise odgovarao.
 

U CASOPISU MOZETE PROCITATI
 

VISE OD  40 RAZLICITIH 
 

RECENZIJA NOSACA ZVUKA, 
 

RAZLICITE ESEJE O GLAZBI I
 

TESTOVE VRHUNSKE AUDIO OPREME. 
 

P R E T P L A T A

 
NAZAD 1 2 3 4 5 ARHIVA