| 1.
R. Wagner, “Prsten Nibelunga” s Georgom Soltijem na DECCA-i
2.
E. Elgar, Violoncelo koncert s Jacqueline du Pre i J. Barbirolliem na EMI-u
3.
L. van Beethoven, "Peta simfonija" s Carlosom Kleiberom na DG-u,
4.
G. Puccini, “Tosca” s Mariom Callas i Victorom de Sabatom na EMI-u
5.
J.S. Bach, "Goldberg varijacije" u izvedbi Glena Goulda na CBS/Sonyu
6.
G. Mahler, “Pjesme zemlje” s Kathleen Ferrieer i Brunom Walterom
na DECCA-i
7.
L. Beethoven, "Deveta. simfonija" s Furtwanglerom na EMI-u
8.
R. Wagner, “Tristan i Isolda” s Furtwanglerom na EMI-u
9.
F. Schubert, kompletan ciklus pjesama s Fischer- Dieskauom i Moorom na
DG-u
10.
R. Strauss, Cetiri posljednje pjesme s Elisabeth Schwarzkopf i G. Szellom
na EMI-u
Vec i letimicna analiza je
intrigantna. Prvi kuriozitet je omjer. Cista instrumentalna glazba, ce
Vam, uz minimalne aproksimacije, okupirati 210 minuta, a ona s glasom otprilike
14 puta vise, tocnije oko 2800 minuta, ili tri i pol sata prema dva dana
i dvije noci. Interesantno je da od zivih, odnosno aktivnih, interpreta
prisutan samo Carlos Kleiber, i to cak medu prvih pedeset. Da li je rijec
samo o konzervativnoj publici ili o rasprostranjenom misljenju da
nema nasljednika velikim interpretima? Najvjerojatnije je da, po mnogim
strucnim misljenjima, trziste svojim redovito nesmiljenijim zakonomjernostima
i manipulacijama, sve u zelji za sto vecom i brzom zaradom, onemogucava
ostvarenje potrebne kvalitete. Svi se slazu da ovo nije vrijeme velikih
producenata; redom ljudi od knjige, uha i intuicije. Njima, koji su despotski
vladali (i uvijek ce takvi tako vladati), nije sklono ozracje demokracije
s jakim sindikatima i osobnim pravima. Izgleda da na pragovima umjetnickih
hramova treba odloziti demokratska prava. Gornja lista nedvosmisleno zakljucuje
da samo "kaprici" velikih, odnosno posvecenih, mogu proci!.
SKLADATELJ
MILENIJA
Cesta je tema razgovara ili
spekulacija: Kakvo je misljenje slusatelja o skladateljima i kako bi ih
oni rangirali? Ali ne mora uvijek tako biti. Sveprisutni Internet je omogucio
da se organizira odabir skladatelja milenija. Glasovi za ponajboljeg skladatelja
milenija su na visoko prvo mjesto stavili Bacha. Na respektabilnom su rastojanju
Beethoven i Mozart. Prvi slijedeci je Brahms, daleko od prve trojke sa
svega 2% glasova. Znaci skladatelj milenija su ovako poredani:
2. Beethoven
22%
3. Mozart
20%
Rezultati su bili podijeljeni
i po razdobljima sukladno glazbenoj povijesti. Do godine 1600. ponajbolje
je prosao Monteverdi, a slijede ga Palesstina, Talis, Hildegard von Bingen,
Byrd, Gabrieli. Evo prve liste s trojicom koji su dobili najvise
glasova u “kategoriji” Skladatelji srednjeg vijeka i renesanse:
1.
Monteverdi 35%
2.
Palestina
14%
3.
Talis
10%
Do godine 1750. dogodilo
se najvece iznenadenja. Bach je dobio nevjerojatnu premoc u odnosu
na sljedece na listi, Handela i Vivaldija pa lista izgleda za skladatelje
baroka ovako:
1.
Bach
77%
2.
Handel
10%
3.
Vivaldi
7%
Za razdoblje klasike, do
godine 1830. Mozarta slijedi Beethoven, a njega Haydn. Ovdje je iznenadenje
bio Haydn koji je daleko, daleko zaostao za svojim takmacima. Evo koje
su postotke dobili prvi skladatelji klasicnog razdoblja:
1.Mozart
47%
2.
Beethoven 44%
3.
Haydn
4%
Beethoven je dosao na svoje
u razdoblju do godine 1900. Nekad voljeni Cajkovski je dobio svega 7% glasova.
Skladatelji romantike su ovako prosli:
1.
Beethoven 20%
2.
Brahms
14%
3.
Wagner
13%
I u prvoj je polovici dvadesetog
stoljeca bilo tijesno. Mahler, pa Stravinski i Rahmanjinov. Debussy je
kao cetvrti dobio, za ovo razdoblje, dobrih 7%.
Lista prve polovice 20.
stoljeca je:
1.
Mahler
19%
2.
Stravinski 16%
3.
Rahmanjinov 11%
Za razdoblje nakon 1945.
Sostakovic je odnio uvjerljivo prvo mjesto ispred Brittena i ponovno Stravinskog.
Ako do sada nismo bili sumnjicavi, sada jesmo. Svi one koji nisu Anglosasi
pogodit ce da su je upravo oni sproveli. Radi Brittena, dakako. Prva
tri mjesta skladatelja druge polovice 20. stoljeca izgleda ovako:
1.
Sostakovic
26%
2.
Britten
10%
3.
Stravinski
9,6%
|