x E S E J T O S C A x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
  Ilustracija: M u n i r   Ve j z o v i c  
T O S C A 

OPERA  OPERA
 
 
 
 
 
 
 
 

m a r i j a   b a r b i e r i
SADRZAJ 1 2 3 4 5       NAPRIJED
 
x E S E J T O S C A x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
Siromasna seoska djevojka koju su odgojile opatice, koja je oko 1800. godine svojim pjevackim umijecem odusevljavala Rimljane i uzivala papinu naklonost, kojoj se divio i sam Giovanni Paisiello (1740. – 1816.) nakon sto je s velikim uspjehom debitirala u njegovoj operi "Nina", zacijelo nije mogla slutiti da ce nakon stotinu godina postati kultni operni lik cijoj privlacnosti nece moci odoljeti slavne operne dive. Doduse, vec je ranije, godine 1887., postala glavni lik drame u pet cinova, "Tosca", poznatoga francuskog dramaticara Victoriena Sardoua (1831. – 1908.). Kad je zainteresirala Giacoma Puccinija (1858. – 1924.), on jos nije bio na vrhuncu slave, ali je za sobom vec imao "Manon Lescaut" i La Boheme". Zeleci se potpuno prikljuciti verizmu, posegnuo je za tom dramom snaznih strasti. Dva puta ju je gledao. Osobito je bio impresioniran izvedbom u Firenci 1895. s glasovitom francuskom tragetkinjom Sarah Bernhardt (1844. – 1923.) u naslovnoj ulozi. Doduse, glavna mu se junakinja ucinila tada malo presnazna, preizravna, ali mu je Sardou, u kojega je zatrazio dopustenje da sklada operu prema drami, odgovorio "sve su zaljubljene zene iste".
        Izdavac Giulio Ricordi (1840. – 1912.) otkupio je prava na libreto, i Luigi Illica (1857. – 1919.) i Giuseppe Giacosa (1847. – 1906.), vjerni Puccinijevi suradnici, poceli su raditi na njemu. Puccinija je ohrabrilo sto se drama svidjela i velikom Verdiju, pa je upro sve snage kako bi uvjerio Alberta Franchettija (1860. – 1942.), koji je prvobitno trebao skladati operu prema toj drami, da od toga odustane, sto je on i ucinio.
 Sardouova "Tosca" bila je sjajna melodrama, takoreci bez greske, s trojnim jedinstvom mjesta, vremena i radnje (dogada se u Rimu u jednome danu, 17. lipnja 1800.), cvrste strukture i vrlo djelotvorna. Illica ju je prilagodio zahtjevima operne scene, skratio je s pet cinova na tri i od 23 lika zadrzao devet. Svi su njome bili odusevljeni, jedini se Giacosa zalio. Govorio je: "La Boheme je bila poezija bez zapleta, Tosca je zaplet bez poezije". I nije bio bas daleko od istine! Ali, Puccini je bio prevelik umjetnik i u tu mracnu dramu krvavih strasti, u tu mjesavinu seksa, vjere, umjetnosti, ljubavi, pohote i sadizma unio je prekrasne lirske trenutke poput glasovite Toscine arije "Vissi d'arte", Cavaradossijeve predsmrtne meditacije "E lucevan le stelle", za koju je sam napisao jedan stih, i njegovog ariosa u zavrsnom duetu "O dolci mani". Jedna od kasnijih interpretatorica Tosce Gina Cigna (1900.), koja je ulogu studirala s njezinom prvom interpretatoricom Haricleom Darclee (1860. – 1939.), sjecala se da joj je ona pricala kako je Puccini Toscinu ariju napisao na njezin nagovor.
       Poznat kao istancan majstor detalja i stvaranja atmosfere, a ne samo kao vrstan melodicar, Pucini je otisao u Rim da bi osjetio budenje jutra uz zvonjavu zvona s brojnih zvonika. Osluskivao je pjesme pastira folklornog ugodaja, potrudio se da upozna obred Te Deuma. Skladanjem je poceo u lipnju 1898. godine, u rujnu 1899. partitura je bila gotova, i 14. sijecnja 1900. "Tosca" je praizvedena u "Teatro Costanzi" u Rimu.  Dirigirao je 
NAZAD 1 2 3 4 5       NAPRIJED
 
x E S E J T O S C A x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
Leopoldo Mugnone (1858. – 1941.), jedan od najvecih talijanskih dirigenata svjetskoga glasa. Redatelj je bioTito Ricordi (1865. – 1933.), najstariji sin izdavaca Giulija. Naslovnu je ulogu interpretirala rumunjska sopranistica Hariclea Darclee (1860. – 1939.), koja je tada bila na vrhuncu karijere a i svojim je fizickim svojstvima potpuno odgovarala liku. Scarpiju je tumacio bariton Eugenio Giraldoni (1871. – 1924.). Za ulogu Cavaradossija stajala su na raspolaganju dva tenora: iskusniji Emilio de Marchi (1861. – 1917.) i zvijezda u vrtoglavom usponu Enrico Caruso (1873. – 1921.). Odabran je de Marchi, a razocarani Caruso nadomjestio je to golemim uspjehom koji je postigao u istoj ulozi u izvedbama te opere u studenome iste godine u Bologni.
          Praizvedba je pocela nervozno. Bilo je to vrijeme kad su anarhisti pripremali atentate poglavito na okrunjene glave a praizvedbi je trebala biti nazocna kraljica. Kad se raspolozenje smirilo, kraljica je dosla tek u drugome cinu. Publici se opera svidjela. Vise nego kritici, ali ona je djelo ipak povoljnije ocijenila nego ranije "La Boheme". Istakla je Puccinijevu ostru orkestraciju, ali i naglasila da je on glazbom oplemenio inace vulgarnu radnju opere.

VELIKA TRNINA

"Tosca" se nastavila izvoditi, ali bez veceg odjeka. Trebalo je pricekati srpanj i izvedbu opere u Covent Gardenu da se "Tosca" ucvrsti kao jedan od stupova repertoara. Zasluzna za to bila je jedna od najvecih umjetnica operne scene svih vremena, Milka Trnina. Glasovita hrvatska sopranistica bila je tada, u najljepsem smislu rijeci, operna diva i velika zvijezda, i za Puccinija je mnogo znacilo sto ju je dobio za premijeru u slavnoj opernoj kuci 12. srpnja 1900. godine. Nezadovoljan zbog mlakog uspjeha rimske praizvedbe, dosao je u London i naisao na glazbenike koji nisu bili bas odusevljeni njegovim djelom. Ali Trnina je temeljito proucila partituru, prionula je pokusima s puno zara i orkestar prisilila da s istom predanoscu svlada novu i za nj u pocetku ne osobito zanimljivu operu. Poput prave primadone zeljela je zablistati u punom sjaju te je namjerice propustila glavni pokus. Uspjeh je bio senzacionalan. Puccini je pisao zeni Elviri: "U tragicnim momentima Trnina je izvanredna. U trenucima ljubavi i lakomislenosti nema mnogo sarma. U drugom cinu bila je ipak sjajna, osim molitve, koju pjeva malo poput Njemice." 
        Uz Trninu (1863. – 1941.) nastupili su talijanski pjevaci tenor Fernando de Lucia (1860. – 1925.) i bariton Antonio Scotti (1866. – 1936.). Dirigirao je takoder izvrstan umjetnik Luigi Mancinelli (1848. – 1921.). Puccini je 
NAZAD 1 2 3 4 5       NAPRIJED
 
x E S E J T O S C A x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
poslije izjavio da se nijedna Tosca nije priblizila Trnininoj. Smatrao je da Tosca treba biti umjetnica izrazite dramske snage, kakva je Trnina i bila. "Monstre Tosca" – nazivao je kasnije izvedbe opere kada su zajednonastupali Trnina, Caruso i Scotti. Trnina je bila i prva Tosca Metropolitana 4. veljace 1901. godine. Partneri su joj tada bili Giuseppe Cremonini i Scotti. Na kasnijim izvedbama opere pjevala je, uvijek s golemim uspjehom, s Carusom i Scottijem. Iako su tu ulogu pjevale najvece pjevacice, Trnini su se u punini kreacije priblizile samo dvije. Cehinja Maria Jeritza (1887. – 1982.) i Grkinja Maria Callas (1923. – 1977.) Hrvatsko-cesko-grcki trolist uveo je lik Sardouove i Puccinijeve heroine u svijet istinske umjetnosti. Poznata Tosca nasega vremena bila je jos jedna velika hrvatska pjevacica, Zinka Kunc-Milanov (1906. – 1989.)

TOSCA U HRVATSKOJ

Po svemu sudeci splitsko je opcinstvo prvo u Hrvatskoj upoznalo Puccinijevu operu u izvedbi gostujuce talijanske operne druzine u studenome i prosincu 1904. Izvedene su Verdijeva "La Traviata" i Puccinijeva "Tosca", potonja  23. i 26. studenog te 1., 3. i 4. prosinca.
        "Tosca" je prvi put na hrvatskome jeziku izvedena u Zagrebu 6. listopada 1911. godine. Dirigirao je Milan Zuna (1881. – 1960.), ceski dirigent i violinist, dirigent ^eske filharmonije, koji je za vrijeme svojega djelovanja u Zagrebu, od 1909. do 1914. godine, znatno unaprijedio hrvatski glazbeni zivot. Zvali su ga "zagrebacki Toscanini". Kritika mu je uputila mnogo pohvala (osim sto mu je recenzent "Obzora" zamjerio mjestimice razvucena tempa) i isticala kako je postigao golem uspjeh iako mu je na raspolaganju stajao orkestar nedostatnih kvaliteta za udovoljavanje zahtjevima Puccinijeve partiture. Redatelj je bio Ivo pl. Raic (1881. – 1931.), visoko obrazovan umjetnik, poznat po svojem istancanom ukusu, koji se je i ovaj put pokazao u punoj mjeri. Opera je vec na javnome generalnom pokusu proizvela dubok i snazan dojam (Narodne novine, 6. X. 1911.). Dupkom puno gledaliste, u kojemu su se okupili svi oni koji su nesto znacili u kulturnome zivotu glavnoga hrvatskog grada, ispratilo je premijeru obiljem pljeska i cvijeca a nisu izostali ni lovor-vijenci. Protagonisti su bili Anka Horvat (1884. – 1948.), koja je debitirala dvije godine ranije kao Carmen, Ernesto Cammarota (1861. – 1934.), jedan od najzasluznijih clanova Opere od svojega dolaska u Zagreb 1887. i njezin dugogodisnji prvak, te Supetranin Marko Vuskovic (1877. – 1960.), jedna od stozernih licnosti hrvatske opere, tada u zenitu svojih pjevacko-interpretativnih dosega.
NAZAD 1 2 3 4 5       NAPRIJED
 
x E S E J T O S C A x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
       Deset je novina, koje su izasle vec sljedecega dana, vrlo opsirnim clancima, u kojima se detaljno analizira djelo, popratilo premijeru. Zanimljivo je kako neke kriticke prosudbe i danas vrijede, dok se druge nisu potvrdile. Misljenja o kvaliteti libreta bila su dijametralno suprotna, dok se vrijednost glazbe najcesce nalazilau "distingviranoj instrumentaciji" i u tome da je Puccini "psiholog koji tonovima klese svoje karaktere, da spaja najjace orkestralne, vokalne i dramatske efekte u jednu veliku harmonicnu cjelinu". Konstatirajuci kako "srca Rimljana nisu tako poletjela genijalnom skladatelju kako su to ucinila zagrebacka", ocjenjujuci predstavu "trijumfom pjevaca kao i same uprave", kriticari uglavnom zakljucuju "unatoc svemu opera Tosca djelo je velikog genija". I ocjene pjevacko-scenskih dostignuca vise su nego sjajne. Najcesce je na prvome mjestu izvrstan Vuskovic, scenski i glasovno Scarpia par excellence. Za Horvatovu kazu da je bila "kraljica veceri, da se ne zna je li bolja pjevacica ili glumica". A za tada pedesetogodisnjeg Cammasotu pisu da je "vjecno mlad, obljubljen uzorit pjevac, izvrsne skole" te da je "pjevao mladenackim zanosom i s ocitim veseljem".
     Tijekom XX. stoljeca na svjetskim su pozornicama deseci i deseci primadona sa strascu kreirale primadonu, nalazeci mozda upravo u tom opernom liku sebi najblizi. Igrajuci Floriju Toscu polazile su od sebe i vracale se sebi, ne s toliko dramatike kao njihova rimska kolegica, ali s istim uvjerenjem i s istom predanoscu, i ako je jedan kriticar rekao da je "Tosca" "opera opera", nije bio sasvim u krivu. Razmisljajuci operno, ona to i jest.
 

Ukoliko vam se svida sadrzaj i izgled webzina pozivamo vas da se 

P R E T P L A T I T E

 i na redovita izdanja casopisa koja izlaze kvartalno i u kojima mozete 
procitati eseje o glazbi, mnogobrojne recenzije nosaca zvuka, 
te testove vrhunskih audio uredaja.
NAZAD 1 2 3 4 5       SADRZAJ
KRAJ TEKSTA