| x | W E B T E S T | P I O N E E R D V - 7 1 7 | x |
| WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST | |||
E k s k l u z i v n i w e b t e s t P I
O N E E R
D V -
7 1 7
D V D P L E J E R
m i l a n
r u p i c
|
|
|
| SADRZAJ | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | NAPRIJED | |||
| x | W E B T E S T | P I O N E E R D V - 7 1 7 | x | ||||||
| WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST | |||||||||
| PIONIRI
ODRASTAJU
Njihovi prvi izleti u svijet DVD-a, pokazali su se vise nego uspjesnima. Prije svega se to odnosi na hrabro prihvacanje i promicbu i danas jos prilicno nedorecenih i krhkih DVD audiostandarda. Jer, dok su ostali elektronicki giganti filistarski kalkulirali i oprezno cekali da se na planu novog audiostandarda nesto radikalno dogodi, posvecujuci punu pozornost video strani medija i cekajuci da bez rizika uskoce u vlak napretka, u Pioneeru su, ne zanemarujuci razvoj videokomponente medija, prihvatili 24/96 standard kao nesto sto ima puno tehnicko opravdanje i izvjesnu buducnost. Sve u ovome trenutku govori u prilog tvrdnji da se nisu prevarili. U vrijeme dok je DVD medij jos bio u pelenama i dok je i ono malo uredaja koji su mogli ocitati malobrojne primjerke DVD ustrojenog softvera to cinio prilicno skromno, prvi modeli Pioneerovih DVD plejara zvucali su u najmanju ruku obecavajuce. Jedan od takvih bio je i vrlo dobro ocijenjen model DV-505 iako DV-505 jos nije imao 24/bitni/96 kHz ustrojen D/A konverter. PRVI PRAVI S tako solidnog temelja trebalo je zakoraknuti stepanicu vise i dokazati da se ima vizija, da se, kao sto to cine sahovski velemajstori, zna svaki naredni |
korak,
sve do kraja puta. Prvi potez koji je to potvrdio nosi oznaku DV-717.
Vec prvi kontakt s uredajem zorno govori da se radi o krupnom koraku naprijed
u odnosu na DV-505 - masa 717-ice je vise nego dvostruko veca od
modela iz cijeg je korijena izrastao. A cijena mu je jedva 25% veca! Premda
se ni za DV-717 ne moze reci da znacajnije odstupa od masprodukcijskih,
korporativnih stanarda izrade, da izgleda znatno robustnije i cvrsce
i da je naglaseno solidnije izraden i dotjaran od prvih modela DVD plejera,
u to ne treba sumnjati. Dodatnu uvjerljivost daje i sampanjski zlatna
boja ne samo prednje ploce nego i citave oplate, a sumnju da se radi o
sasvim obicnom proizvodu u cijelosti otklanja veliki daljinski upravljac
koji izgleda tako da se cini da je za upravljanje njime potrebno proci
trodnevni seminar, po mogucnosti negdje na moru.
Zanimljivo oblikovaom prednjom plocom sa sirokim, zjebastim upustom na dnu dominira velika dugacka plavosvijetleca dioda iznad sredisnje smjestene ladice. Na ploci su samo osnovne funkcije i oznake nekih zanimljivih sklopova (Dolby Digital, TruSurround SRS, Hi-Bit Legato Link, PAL/NTSC). Puno "veselije" je na straznjoj strani. Tu treba biti prilicno koncentriran da se ne pogodi - kriva "rupa". Osim sve sile razlicitio ustrojenih izlaznih videoterminala (kojima se necu ovdje baviti) tri su namijenjena audiu: dva digitalna, koaksijalni i opticki (Toshlink), i dva para analognih izlaznih RCA prikljucaka. DVD-717 je |
|
|
| NAZAD | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | NAPRIJED | ||||||||
| x | W A M O G L A S | xx | x | |||||||||||
| WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST | ||||||||||||||
| prireden
za ocitavanje DTS ustrojenih diskova s visokokvalitetnim visekanalnim zapisom.
Medutim, zvuk s njih moci ce cuti samo oni koji na njegov digitalni izlaz
spoje DTS dekoder. Najzanimljivije je ipak ispod dvoslojne oplate kojom
je na minimum svedena mogucnost prodora ekstrenih vibracija u uredaj i
njihov utjecaj na slozeno i osjetljivo elektronicko-mehanicko sklopovlje.
Za audiofile najzanimljivija su dva Burr-Brownova 1716 24-bit/96 kHz D/A
pretvaraca (za svaki kanal po jedan) i Hi-Bit Legato Link pretvorbeni sustav,
unaprijedena verzija vrlo cijenjenog Pioneerovog vlastitog patenta za eliminaciju
kvantizacijskog suma kojim se poveceva rezolucija i dinamicki odziv reproduciranog
signala, povecavajuci tako i njegov globalni realitet i vjernost izvorniku.
Signal s nosaca "skida" slozen, vrhunski eleboriran laserski ansambl s
dva lasera sto emitiraju svjetlost razlicith laserskih duljina - onaj koji
emitira zraku valne duljine 650 nm cita DVD zapis, dok onaj cija
je zraka "duljine" 780 nm ocitava sadrzaj CD-a, ali, sto nije nevazno,
i s CD-R-a. Laserski sklop automatski prepoznaje zapis kojeg treba ocitati
i "uposljava" tomu primjerenu lasersku diodu. Preciznosti ocitanja znacajno
pridonosi, na izgled konvencionalna oblikovana, ladica koja svojom cvrstocom
i osobitm izolacijskim materijalom na vratima predstavlja razmjerno tihu
i pouzdanu podlogu, potpuno odvojenu od transportnog sustava.
|
KAKO
ZVUCI PRAVI 24/96
Zaveden nedavnim iskustvom s DV-505 i vrlo kratkotrajnim periodom potrebnim za njegovo usviravanje, ostao sam blago zatecen kad nakon 50-ak sati jos nije bilo ni ovlas naznaka da je usviravanje blizu svojemu kraju. Ni nakon dvostruko vise proteklog vremena nije bilo nista bolje. Zvuk je "setao" od sasvim prihvatljivoga s elementima vrhunskoga do sasvim prosjecnoga u kojem su se isticale i neke osobine od kojih svaki audiofil zazire. Prve znakove da se priblizavam zeljenom stanju, a to je bilo tek nakon 200-tinjak sati (neprestanog!) rada uredaja, uocio sam u znatno manjoj nazocnosti "digititisa", tvrdih digitalnih primjesa u najvisem dijelu spektra, nego sto je to bilo s DV-505. Tijekom vremena gotovo ga je sasvim nestalo i zvuk je postao mekan, njezan, bez tvrdih "mehanickih" prizvuka i u visokotonskom dijelu spektra gotovo sasvim identican zvuku kojeg su prezentirali vrhunski primjerci high-end DVD-audio tehnologije koje sam do sada imao prilike cuti. Ono sto je odusevljavalo bila je rezolucija, toliko izrazena i vjerna, da je nadmasivala reprodukciju s gramofona. Svaki ton, cak i pri visokim razinama glasnoce, bio je jasno razlucljiv, lako uocljivih svojstava i potpuno raspoznatljiv u moru slicnih. Pri tome ne samo da je funkcionirao kao sasvim logican dio zaokruzene cjeline, vec je svaki od njih svojom strukturom pojedinacno pridonosio ukupnoj vjernosti reprodukcije. Posebno je to bilo ocito pri iznosenju |
|
|
| NAZAD | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | NAPRIJED | |||
| x | W E B T E S T | P I O N E E R D V - 7 1 7 | x | ||||||
| WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST | |||||||||
| najvisih
dijelova tonskog spektra. To je podrucja zvucalo tako da sam bio iskreno
iznenaden kako digitala moze vjerno reproducirati dijelove frekvencijske
palete koji su do jucer jos jedva bili slusljivi i koji su vristeci
urlali istinu o nesavrsenosti 16/44.1 formata i njegovoj ogranicavajucoj
"ulozi". Upravo zbog te osobine sveukupan je zvuk "mirisao" realitetom,
bio je vrlo cist i homogen, bez i trunke klinickih prizvuka i bez zrnatosti
u strukturi. O primjernoj rezoluciji svjedocila je i mogucnost nesmenatnog
slijedenja svake dionice, svake melodijske linije unutar orkestra, kao
i jasno razabiranje glasova razlicitog registra unutar slozenog vokalnog
tijela.
Iako timbarski i harmonicki puno tocniji i realniji nego s DV-505 prethodnikom, visoki tonovi zbog sitnog traga "steriliteta" i zbog ne sasvim do kraja "razvijene" i realizirane hramonicke strukture jos nisu zvucali tako da bi ih se bez zadrske smjelo smjelo proglasiti bezuslovno realnima. No, korak prema tome nije se doimao tako velikim. Prema vrhunskoj analognoj reprodukciji, visokotnsko podrucje zvucalo je malo tvrde, "staklenije", bilo je grublje teksture, ali je u tutti pasazima zvucalo tocnije i definiranije. To je posebno bilo uocjivo usporedujuci zvuk s DVD-a sa onim kojeg je zvucnica citala iz brazda blize sredistu vrtnje ploce. Reprodukciji srednjetonskog podrucja gotovo da nije moguce naci zamjerke. Tonski je sve potpuno "stimalo", ravnoteza je bila sasvim prirodna, jedino se |
na samim krajevima podrucja stjecao dojam da se gubi snaga i sigurnost sto se, doduse samo kod reprodukcije vrlo slozenih glazbenih dionica, doimalo kao teskoca u povezivanju s ekstremima spektra. No, to sitno i tek iznimno "gubljenje daha" nije bilo prepreka da srednjetonsko podrucje na najvecoj vecini snimaka zvuci naglaseno linearno, artikulirano, poletno i izrazito muzikalno. I dok su kod DV-505 najbolje zvucali muski glasovi, DV-717 je s istom lakocom reproducirao i zenske, bez obzira radilo se o solo dionicama ili udruzenima u vise ili manje slozen vokalni korpus. Sve je bilo na svome mjestu i u temeljima tonskog spektra. Bas podrucje bilo je iznedeno vrlo sigurno, artikulirano, s puno detalja. Niski su tonovi imali odlican timing i izrazen fokus, bili su naglaseno cvrsti, "socni" i zamjetno duboki, s masom sto je prilicno slicila onoj u stvarnosti. Ni DV-717 nije uspio, iako je u tome bio puno uspjesniji od 505-ice, sasvim "zalijepiti" donji dio spektra s najnizim srednjim tonovima. Medutim, taj se nedostatak uocavao tek iznimno, samo na materijalima koji su bas u tome podrucju naglaseno bogati zbivanjima. DV-717 crta zvucnu sliku vjernije nego ijedan digitalni reproduktor kojeg sam do sada imao prilike testirati. Jasno je to bilo i kad se u njegovoj ladici nalazio i sasvim konvencionalno snimljen disk. Medutim, prava prostorna predstava dogodila se kad sam, uocivsi skriveni potencijal, upotrijabio snimku s tocno i raskosno ocuvanim |
|
|
| NAZAD | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | NAPRIJED | |||
| x | W E B T E S T | P I O N E E R D V - 7 1 7 | x | ||||||
| WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST | |||||||||
| prostornim informacijama kakva je, primjerice snimka Rachmaninovljevih "Simfonijskih plesova". To je bio dozivljaj! Prvo, sve su dimenzije zvucne pozornice bile jasno, nedvojbeno i precizno iznesene. Bile su stabilne bez obzira na glasnocu i slozenost bilo kojeg od stavaka zapisanih na CD-u, zbivanja su se dogadala duboko iza prednje linije zvucnika, a tonska ravnoteza izmedu prvih i zadnjih redova orkestra bila je gotovo ravna stvarnoj. Drugo, nacin kako su veliki zvucnici "nestali" u slici i postali njezni dio, moze se mjeriti samo s nacinom kako se to dogada kada je zvucni izvor vrhunska gramofonska integracija. Stereo separacija u slici bila je tako izrazena da se sirinska perspektiva nije gubila ni kad se slusatelj nade sasvim izvan "hot spota". Koherencija zvucna slike bila je takva da se cinilo da, kad bi ionako prilicno razmaknuti zvucnici bili i dvostruko dalje jedan od drugoga, slika ne bi pukla po sredini. Mozda bi bas to bilo rjesenje za mali problem koji se ovdje pojavio. Naime, zbog "gustoce zbivanja", zbog iznimne kolicine sardzaja i detalja koji su dolazili u zvucnike, pri eksplikaciji, poglavito opernih djela, znalo je doci do "preklapanja" pojedinih manjih zvucnih slika unutar opceg tonskog pezjaza. Nazalost, prostorni okviri kojima raspolazem nisu mi dopustali da takvo sto i isprobam. Zvucna scena odisala je naglasenom konzistencijom i iskazivala unutrasnju cvrstocu i napetost, tako da ni pri najglasnijim udarima njena arhitektonika nije bila dovedena u opsanost od napuknuca, jos manje urusavanja. Pozicija svakog | pojedinog
instrumentalista vrlo se lako i tocno uocavala, kao i konture, oblik i
dimenzije njihovih instrumenata. Bez obzira na glasnocu pojedine instrumentalne
grupe u datom trenutrku, svaki se njezin instrument ne samo jasno cuo,
nego i "vidio". Pri tome nije bilo ni traga kvazianaliticnosti koja cesto
zna rezultirati gubitkom dozivljaja skupnog muziciranja i kao krajnju konsekvanciju
davati dojam da se radi o partituri koju izvodi niz solo-instrumeneta,
a ne harmonicki cvrsto povezano izvodacko tijelo. Dinamicki kontrasti
bili su izrazito vjerno oslikani. Posebno je bilo impresivan nacin na koji
DV-717 iznosi dinamicku gradaciju. Nagli skokovi iz ppp u fff
dionice bili su kao djecja igra. Tamo gdje su drugi digitalni reproduktori
"padali", DV-717 je jos uvijek "rastao".
Naravno da sam nakon svega, a poucen iskustvima s do sada cutim i testiranim DVD-ima, htio cuti i kako DV-717 izlazi na kraj z reprodukcijim CD-a. Zahvaljujuci sretnoj cinjenici sto rapolazem istim materijalom 24/96 i 16/44.1 formatu, ali i na vinilu, mogao sam cuti pravu razliku. Izravna usporedba pokazala koliko je kvalitetna CD sekcija Pionerovog DVD reproduktora. Zapravo, sve je ukazivalo na to da razlike potjecu od ogranicenja 16/44.1 formata. Sto onda znaci da se CD sekcija DV-717 moze s mjeriti s bilo kojim CD plejerom slicne cijene. A to onda onima koji se spremaju u kupovinu novog CD-a jasno govori da bi DV-717 mogao biti odlican izbor, jer uz vrlo kvaliteten CD reproduktor (i transport!) dobijaju i DVD audio-video reproduktor kao - privagu. Dakle, badava! |
|
|
| NAZAD | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | SADRZAJ |
|
Ukoliko vam se svida sadrzaj i izgled webzina pozivamo vas da se i na redovita izdanja koja izlaze kvartalno. |