W
A M
GLAVNI
UREDNIK:
Ivan
Supek
UREDNICI:
Miro
Krizic
Aleksandar
Mihalyi
Milan
Rupic
UREDNICKI ODBOR:
Myles
Astor
Marcel
Bacic
Marija
Barbieri
Zoran
Brajsa
Saša
Britvic
Zlatko
Bukovac
Nedjeljko
Fabrio
Niksa
Gligo
Franc
Kuzma
Sasa
Nestorovic
Djurdja
Otrzan
Mario
Penzar
Mladen
Tarbuk
Drazen
Vrdoljak
Predrag
Vukadin
IZDAVAC:
DVIS
d.o.o., Zagreb
DESIGN:
DVIS
d.o.o., Zagreb
SPONZORI:
MINISTARSTVO
KULTURE
REPUBLIKE
HRVATSKE
GRAD
ZAGERB
URED
ZA KULTURU
UPM
- Kymmene
IGEPA
PLANA, Zagreb
OLYMPUS |
|
U
V O D N I K
Nekako je gotovo nezamjetno,
ali i brzo proslo vrijeme od pojave prvoga broja WAM-a. A s obzirom da
svake godine izlaze po cetiri broja, bas ovaj 16. sugerira nam da su protekle
vec pune cetiri godine! Mnogo? Ne, ali se cini da je ucinjen valjan posao
uz mnogo, mnogo truda – pa i umijeca, kako "prezivjeti" u kronicnoj besparici
kad je rijec o kulturnom izdavastvu, koju pamtim vec i vise od pola stoljeca,
jos od studentskih dana.
Nije to kronicna jadikovka
uz postavljanje pitanja odnosa mjerodavnih koji odlucuju sto ili koliko
financirati, jer ta je prica vec odavno apsolutno bespredmetna. Jer nije
tu rijec o manifestaciji, priredbi ili nekom prigodnjackom koncertu koji
su namijenjeni uzem odabranom krugu a koji, poneseni strujom vremena, ostaju
proslost istog casa kad su izvedeni, vec o necem "opipljivom", sto napisano
svjedoci o duhovnom zajednistvu, i autora tekstova, kao i citatelja samih.
Tako je i prije cetiri
godine doslo do naseg okupljanja oko svrhe djela – casopisa WAM, da pribranoscu,
bez dodvorbe "masovnom broju potrosacke zuckaste glazbe", informacijama
i dobrim tekstovima pruzimo istinitostima i stvarnostima sve ono sto smatramo
da ozbiljne ljubitelje glazbene umjetnosti, ali i korisnike noviteta tehnike
ili ponuda brojnih nosaca zvuka, moze interesirati. I tako je stvoreno
to zajednistvo, koje vec slijedecim brojem ulazi u svoju petu godinu.
Listajuci protekle brojeve
WAM-a stvaram zakljucak da je to izdavastvo postiglo dva kljucna pogotka:
da interpretira i uzdize umjetnost, te pomaze sagledavanju ljepote glazbenih
ostvarenja od strane sve veceg i uglednijeg broja probranih i vrsnih poznavatelja
glazbene umjetnosti – nasih suradnika, kao i jednako vrijednih poznavatelja
tehnickih noviteta. Izvodim i zakljucak da mi koji nastojimo rijesiti te
zadatke vec samom praksom otvaramo nove putove ne na osnovi tudih vec vlastitih
sklonosti i mogucnosti. Nema kod nas hvalospjeva pojedincima radi sto bolje
prodaje njihovih proizvoda.
Zalim sto necu dozivjeti
otreznjenja (mnogih mi znanih) onih koji putuju svakodnevno u maglu i jos
ne otkrivaju da zedni srcu pjenu, a ne pivo. Jer, ono o cemu u tiraznom
tisku ili preko TV ekrana uglavnom pisu ili govore drugi, bit ce jedino
dokument zablude i otuzna svjedocanstva mracnih epizoda pojedinaca iz raznih,
jednako tako otuznih razdoblja, koji usmjerenim sredstvima financiranja
– koja, naravno, i nisu njihova, podrazavaju porazavajuci ukus raznolikih
citatelja, gledatelja i slusatelja iz "mase", a istovremeno trose i za
nase mogucnosti enormna sredstva na zanemariv broj "elitnih potrosaca"
na mjestima koja su ekskluzivna i nepristupacna prostorima javnosti "lijepe
nase". Takva kulturna "politika" poput neke stafete prenosi se iz rezima
u rezim, a protagonisti kao da su pohadali tecajeve trosenja love, pa i
samog ponasanja – na srednjovjekovnim dvorovima ili kod arapskih naftnih
milijardera. Kao da ih nadahnjuje Ostap Bender, vjecno prisutan u mnogim
segmentima naseg zivota, i to vec desetljecima.
To nije vapaj iz pustinje,
ali jedino je prisutan lavez sakala. Tim herojima, kakve ja pamtim i registriram
odavno, mi se mozemo cuditi, ali diviti se balkansko-dinaridskoj snalazljivosti
i domisljatosti? – Ne. I premda se bas i nismo dogovarali, nasa potreba
za jasnim i prodornijim stvaranjem sadrzaja za citatelje dovela nas je
u situaciju koja zahtijeva istovremeno prezivljavanje (iz broja u broj
– i to tako vec petnaest puta), ali i veliko uzbudenje jer smo zadrzali
svjesne stavove s kojima smo i usli u tu avanturu i izbjegli svaki oblik
komercijalizacije.
Miro Krizic
|