GLAVNI UREDNIK:
Ivan Supek
 

  UREDNICI:
Miro Krizic 
Aleksandar Mihalyi
Milan Rupic
 

  UREDNICKI ODBOR:
Myles Astor
Marcel Bacic
Marija Barbieri
Zoran Brajsa
Saša Britvic
Zlatko Bukovac
Nedjeljko Fabrio
Niksa Gligo
Franc Kuzma
Sasa Nestorovic
Djurdja Otrzan
Mario Penzar
Mladen Tarbuk
Drazen Vrdoljak
Predrag Vukadin
 

  IZDAVAC:
DVIS d.o.o., Zagreb
 

DESIGN:
DVIS d.o.o., Zagreb
 

SPONZORI:

MINISTARSTVO KULTURE
REPUBLIKE HRVATSKE

GRAD ZAGERB
URED ZA KULTURU

UPM - Kymmene
IGEPA PLANA, Zagreb

OLYMPUS

Iako vec vise od 12 godina ne napustam Zagreb, ponekad razmisljam o moru i prekrasnoj mediteranskoj prirodi. Postao sam vedri pesimist, svjestan da mi je mnogo toga izmaklo radi objektivnih i subjektivnih okolnosti. Nesto od toga otpada i na traume iz razdoblja od 1953. do 1967. godine, dok sam jos do "grla" bio umocen u vaterpolo. Naime, nas purgere nisu nimalo voljeli niti lijepo docekivali i ispricavali ni u Splitu, ni u Dubrovniku (a da, s obzirom na protekli suzivot u ex-YU, o Herceg-Novom i Kotoru i ne govorim). Lose uspomene uokviruju jos Zadar i Korcula. To je rezultiralo da sam kasnije redovito ljetovao tek od kraja rujna i u pravilu izbjegavajuci navedene gradove (izuzev aerodroma) i uspomene. Žalio sam jedino za Zadrom i njegovim predivnim spomenicima kulture.
       Pasionirani sam potrosac kulturnih zbivanja: izlozbi, kazalisnih predstava, koncerata svih glazbenih vrsta sto sam svake godine konzumirao u Zagrebu, no to nije u meni stvorilo nezasitnost koja bi me tjerala da s time nastavim, jureci po nagomilanim ljetnim kulturnim manifestacijama na Jadranu: Osor, Pula, Rab, Zadar, Split, Hvar, Sinj (o, joj!), Dubrovnik. Bilo mi je dovoljno ono sto se tokom ljeta organizira u Zagrebu: ljetne pozornice, katedrala i mnoge druge lokacije. No pitao sam se za koga se sve to odrzava "dolje" na Jadranu? Za mjesne stanovnike? Ma hajde. Pa oni su redovito ometali ukljucenim tranzistorima izvodenja opernih predstava ispod svojih prozora na Peristilu u Splitu. Ometaju i glumce ispod zidina u Dubrovniku bacajuci svasta na njih. Zovu i policiju da prekine probu i razjuri cak dva orkestra – domaci (!) simfonijski, i onaj "purgerski" – Big Band HRT-a iz Zagreba, koga su organizatori stednje radi maltretirali nocnim autobusnim i dovodenjem uoci samog nastupa, da bi ga policija vec sljedece noci otjerala poput neke pripite bagre pijanaca. Usput: organizatori za tu probu nisu osigurali ni potrebne tehnicke uvjete. Gospari bi putem TV-a mogli vidjeti da se nesto takvo ne dogada ni razularenim njemackim turistima u Palma Mallorci. Sto njih briga sto se vec dan kasnije to isto dogada i pred slavnim Michelom Legrandom.
       Interes publike za festival domacih filmskih svastarija u Puli vec godinama pratimo preko TV-a, a i osobno sam vidio odnos mjestana prema mladim "galamdzijama" (iza 22 sata) u Kulturnome centru Hrvatske glazbene mladezi u Groznjanu (koja je, usput, jos 1960-ih revitalizirala taj lijepi gradic i spasila brojne objekte od propasti i nebrige), gdje su, medu ostalim, stradale i automobilske gume. Vidjeli smo sto se dogadalo i u Sinju prosloga ljeta. A sve te "cirkuse" netko placa. Netko izvan mjesta odrazavanja, i to redovito – godinama. Redovitost posjete jedino se odnosi na ista lica iz kola sabiraca dnevnica i putnih troskova, uvijek istih ljudi, koji o tome i o inim skandalima i svinjarijama redovito izvjestavaju naciju. Temeljna analiza koja bi dokazala poraznost svega toga u zemlji koja pruza ocajne ceste, cekanja trajekata i (pre)skupe ugostiteljske usluge – nitko normalan i ne ocekuje da ce se tu naci, izuzev brojnih domacih dokolicara (koje "netko" tamo salje da to vide "kako bi se sljedece godine uklonili nedostaci") i oni visokoplatezni ili ugledni posjetitelji kakvi su nam ipak dolazili 60-ih godina. Medutim, cijene jela i pica nasih brojnih ugostiteljskih "spilja", kao i glazba koja iz njih "tresti", objektivni su pokazatelji, a cjelovitost bi se dobila i prikazom prodanih ulaznica za priredbe koje se organiziraju duz te lijepe nase – obale. U kinematografima se barem to znade!
       Zasto pisem o tome? Jednostavno – sredstava za mnoge korisne ideje i realizacije inace uvijek nedostaju.