Jos tamo, danas dalekih, a tako brzo prohujalih 1970-ih godina, dok jos nismo pojma imali sto je Dolby, niti slutili da ce se ikada pojaviti nesto kao THX ili DVD, cak nam je i hi-fi bilo nesto posve novo i neobicno, a pojam o stereo zvuku ogromnoj vecini ljudi sasvim maglovit, gotovo svi koji su se na bilo koji nacin bavili zvukom znali su sto je JBL. Tvrtka nazvana inicijalima svojeg osnivaca Jamesa B. Lansinga bila je, i sve do pocetka high-end ere ostala, sinonimom za zvucnicke kutije - bez obzira radilo se o kutijama za profesionalnu (razglasnu, studijsku) uporabu ili za koristenje u kucnoj reprodukciji zvuka. JBL je i danas ime koje prevladava u preko 70 % profesionalnih i studijskih zvucnickih instalacija diljem svijeta, marka koja je sama po sebi referenca bez ostatka. Medutim, bez obzira na to kao i na cinjenicu da gotovo nema audiofila koji nije cuo za JBL, tvrtka je na hi-fi sceni imala nekakav ugled samo na pocetku high-end ere, kada se kvaliteta u tom segmentu audiprodukcije ponajvise vrednovala stupnjem slicnosti s profesionalnim uredajima, na cijim je temeljima, ruku na srce, i izrasla suvremena produkcija uredaja za najvise domete u kvalitetnoj reprodukciji zvuka. Kako je hi-fi, a s njime i high-end rastao i odrastao, postajuci sve vise samostalan i svoj, gradeci svoju filozofiju i unaprjedujuci poimanje o nacinu kako zvuk stvarno treba biti reproduciran u nasim svakodnevnim sobama, tako se sve vise udaljavao od studija i studijskog poimanja dobrog zvuka. I naravno od JBL-a, kao rodonacelnika toga zvuka, tada jos nespremnog da se prilagodi pulsirajucim trenovima koji ce uskoro privuci milijune zaljubljenika u zvuk reproduciran sto slicnije zivome izvorniku.

TKO HOCE, MOZE

Shvativsi, tamo sredinom 1980-ih, da nije pametno podcjenjivati audiofilski potencijal, JBL je zahtjevnijoj audiofilskoj publici ponudio nesto po njihovoj zelji. Predstavljena je serija Ti. Najveci model serije, 250 Ti imao je, trapezoidno oblikovan kabinet i visokotonsku jedinicu koja je privlacila posebnu pozornost. Bila je od titanija i ne glatka kao u svih ostalih jedinica, nego "zguzvana", oblikovana kao da je pripremljna za izradu kakve slozene origami figurice. Zvucnik nije pobudio veliko zanimanje audiofila, ali nije prosao ni sasvim nezapazeno. Tada je JBL jos bio samostalna tvrtka. Ubrzo potom, postaje dio Harman/Kardon mega-korporacije, a tada logika trzista i profita pobjeduje okostale, partikularne stavove i interese. JBL se, ne zanemarujuci profesionalu, snaznije angazira na privlacenju pozornosti audiofilske publike. Na podlozi ustanovljenoj s najvecim primjerkom izvorne Ti serije gradi se nova serija zvucnickih kutija u cijoj se tipskoj oznaci Ti seli ispred brojke. Jedan od tri modela zvucnika iz nove Ti serije, Ti 5000 takoder trapezoidno oblikovanog kabineta i s novim visokotoncem titanijske membrane, pobrao je tada vrlo laskave kritike u audiotisku. Činilo se da je JBL po tko zna koji puta pokazao tko je "sef" i da moze, samo ako hoce. I onda opet dugo zatisje. Sve do pretprosle godine kada na trziste izlazi do sada najzapazenija i bez dvojbe serija najljepse oblikovanih i najbolje zvucecih JBL-ovih zvucnickih kutija, koje ce sigurno ostati zabiljezene kao jedne od najbolje i najljepse dizajniraniranih kutija 1990-ih. Naravno, i one nose oznaku Ti. I kao sto to biva kada se pametno pustupa, slavu koju su dohvatili skupim, vrhunski dotjeranim i dobrozvucecim modelima, krenuli su unovciti jeftinijim derivatima. Tako je nastala serija vrlo kvalitetno izradenih, pristalo dizajniranih zvucnickih kutija klasicnog oblika koje se mogu udomiti za ne tako pretjeran novcani iznos. Jedne od takvih su kutije Ti 200, predmet testa koji slijedi.

DANSKI AMERIKANCI

Nade li se audiofil u Americi i po nasem dobrom starom obicaju, vjerujuci da ce americki proizvodi u Americi biti jeftiniji nego drugdje u svijetu, pokusa kupiti neki zvucnik iz Ti serije, trgovac, dapace, ovlasteni dealer, i slijedom toga dobar poznavatelj JBL-ovog proizvodnog programa, bijelo ce ga pogledati. Takvog modela u njihovom americkom programu jednostavno nema. Ili se pod istim imenom krije nesto sasvim drugo nego u Europi. Danas JBL proizvodi razlicite zvucnicke kutije za razlicite dijelove svijeta upravo na onim njegovim dijelovima gdje ih misli plasirati, ciljajuci tako na specificnosti slusnog sustava razlicitih naroda po svijetu, ali i ponasajuci se sasvim prakticno - izbjegavajuci vrlo visoke transportne troskove i rizik gubitka robe, izvjesne odnosno moguce pri prijevozu robe iz SAD-a na neko od odredista. Zvucnici dizajnirani u SAD za Europu proizvode se, a gdje drugdje nego u Danskoj, zemlji koja nudi danas bez konkurencije najbolje i najprihvatljivije uvjete za proizvodnju zvucnickih kutija na Starome kontinentu.
       Europska nije samo zemlja u kojoj nastaju JBL-ove europske kutije. Europski je i njihov izgled, ako se smije generalizirati o necemu takvome kao sto je dizajn i vizualna pojavnost zvucnickih kutija. Ipak, ciste linije kabineta, prozracan i jednostavan dizajn daju Ti 200 kutijama klasican izgled, bez i traga ikakvih ekstravagancija koje su danas gotovo nezaobilazan pratitelj zvucnickog dizajna, i to ne samo izvan Europe. Ugodna kombinacija i sklad dimenzija, te vrlo precizna zavrsna obrada u svijetli furnir cine ove kutije ugodnom vizualnom pojavom i jednostavnima za smjestaj u razlicito uredene ambijente, od modernih do klasicnih. Po mojem sudu Ti 200 idu u red najljepsih, najbolje izradenih i najopremljenijih zvucnickih kutija koje se mogu za tu cijenu kupiti.

DETALJI SU BITNI

Kutije cijele Ti serije izradene su od srednje guste iverice (MDF) i imaju unutrasnje ukrutnice sto ih cini cvrstima i vrlo otpornima na vibracije. Na klasican podrazaj kuckanjem JBL-ove "dvjestotice" odgovaraju kratkim i tupim odzivom, i to gotovo na svim mjestima. Sto bas i nije tako cest slucaj sa zvucnickim kutijama te klase cijene, od kojih Ti 200 odskacu i po drugim detaljima. Jedan od njih je i skretnica, prilicno ozbiljan sklop, sasvim neuobicajen svojom razradenoscu i kvalitetom dijelova od kojih je izgraden kad ga se usporedi s nizom ovlas sklepanih skretnica kakve nalazimo u mnogim kutijama slicne cijene. I zvucnicki terminali priredeni za bi-wiring smjesteni na dnu kutije pokazuju da u JBL-u dobro znaju da su u sklapanju skladne cjeline detalji vrlo bitni. Metalni su i pozlaceni, polivalentni, sposobni za prijem kabelskih zavrsetaka bilo kojega oblika. I zavrsna obrada od pravog bukovog furnira prilog je tvrdnji da se pazilo i na stvari koje drugu drze nevaznim sitnicama. Zastitna maska, njezin oblik i konstrukcija dodatni su prilog tvrdnji da se pri konstrukciji Ti serije zvucnickih kutija pazilo i na ono sto mnogi obicno drze nevaznim. Okvir maske je od debele, ovalno oblikovane celicne zice. Izdanci na njemu kojima se maska pricvrscuje na kabinet osiguravaju 1.5 cm distancu od kutija. Premda takva konstrukcija okvira pridonosi smanjenju difrakcija, platno na okvir razapeto, mada prilicno transparetnno, ipak smanjuje kolicinu visokih tonova i blago stanjuje zvucnu sliku. Zato bi tijekom ozbiljnoga slusanja bilo dobo masku skinuti s kutija i tako eliminirati bilo sto na putu izmedu izvora zvuka i konzumenta glazbe koje iz njega izvire.
      Na vrhu kabineta je visokotonac s titanijskom kupolasto oblikovanom membranom promjera 25 mm, zasticen dvjema okomitim preckama od nehoticnog dodira koji moze biti koban. U JBL-u posebno naglasavaju da se radi o cistom titaniju (tanjem od ljudske vlasi), a ne nekakvim slitinskom surogatu koji je samo presvucen titanijskim evaporatom. Sto je takoder podatak kojega valja dodati na popis detalja koji JBL-ovu Ti seriju razlikuju od cijenom slicnih uradaka drugih proizvodaca, a nista manje tome ne pridonosi ni podatak da je pokretna zavojnica visokotonca od aluminijske zice koje ima upola manju masu nego bakrena. Bas/srednjetonska jedinica ima papirnatu membranu male mase, dodatno tretiranu plasticnim smjesama da bude sto cvrsca i trajnija. Membrana je putem sintetickog ovjesa ovjesena na nemagneticnu, mineralima oplemenjenu polipropilensku sasiju, za koju u JBL-u drze da je primjerenija od metalne. Na takav nacin, kazu, energija magneta koncentrirana je iskljucivo na stvaranje postojanog magnetskog polja i ne rasipa se po metalnoj sasiji i svuda uokolo. Spula na koju je namotana pokretna zavojnica je od kaptona, materijala koji se sve vise koristi zbog svojih odlicnih termodisipacijskih osobina. 

NOT JUST BLOODY LOUD

Ti 200 su bas refleksno ustrojene kutije s otvorom na gornjem dijelu straznje strane kabineta. Nisu osobito kriticne za smjestanje u prostor zahvaljujuci prilicno sirokoj disperziji izvan osi. No, to ne znaci da ih se smije postaviti tamo gdje najmanje smetaju. Blago nedovoljnu (ili malo preveliku) visinu stalaka jos ce nekako i oprostiti, ali preblizo postavljanje straznjim i bocnim stijenama nece. Zato, odmah na pocetku, valja ih izvuci 1 m u sobu od straznjeg zida i odmaknuti barem upola toliko od bocnih, i tad ce Ti 200 ce vec i sami naznaciti u kojem smjeru treba ici zavrsno pozicioniranje. Prije svega koliko ih treba zakrenuti jednog prema dugome da bi se ostvarila najidealnija ravnoteza izmedu sirine i dubine zvucne slike. Ako soba nije jako jecna, 10 - 15 stupnjeva ce biti dovoljno. U zivljim ambijentima, gdje su mjesta prvih refleksija gola i glatka, trebat ce i dvostruko veci toe-in. Ti 200 nisu osobito zahtjevni prema pojacalima, ali bez 80-ak W po kanalu ne bi trebalo ocekivati da daju svoj maksimum. S kabelima se isplati poigrati, mada ovdje ne bi trebalo polaziti od premisa koje namecu konstrukcijska rjesenja Ti 200 i ostalih zvucnika iz te serije.
      Pojedinci skloni donosenju "konacnih" zakljucaka o zvukovnome karakteru neke komponente nakon sto su saznali ili se osobno uvjerili u njezine fizicke i konstrukcijsko-tehnicke osobine, kod ocjene JBL-ovih Ti 200 jako bi pogrijesili. Jer titanijski visokotonac (iskustvo nas na to navodi) koji bi zasigurno bio presudnim determinatorom ocjene zvuka kao tvrdog i ostrih i neprirodno svijetljih konotacija, zvuci prije kao visokotonac s mekanom, svilenom membranom nego kao vecina primjeraka zvucnicke "metalne galanterije". Naravno, na pocetku njegov zvuk nije puno odskakao od onoga kojeg ispustaju njegovi metalni rodaci. Medutim, kako je vrijeme odmicalo, zvuk se postupno smeksavao, dobivajuci zaobljenije konture i gubeci agresivnost postajao ugodnim i sasvim prirodno srasten s bas/srednjetonskim podrucjem koje se radalo iz zvucnicke jedinice sastavljane od posve drugacijeg materijala. Proizvodac sugerira 120 sati rada prije donosenja bilo kakvog ozbiljnog zakljucka, mada iskustvo s njima nedvojbeno govori da ni dvostruko dulji period nije garancija da ce Ti 200 vec tada biti spremni pokazati da novac utrosen za njihovu kupnju nije promasena investicija.
     Ti 200 po svom zvukovnom karakteru ne spadaju u svijetlo zvucece. Ne bi ih se, doduse, smjelo okarakterizirati ni kao zagasite. Ali kad bismo to ucinili, manje bismo pogrijesili. Mozda je njihov ipak najtocnije opisati - svjezim. Mladim u srcu. Okretnim, mada se zbog blage zagasitosti koji puta ne cini dovoljno poletnim. Njihov frekvencijski odziv nije sasvim linearan, ali je fino uravnotezen. Nesto vise basova, nesto manje donjih visokih tonova, ali sve u granicama koje nisu ni blizu tonskog ekscesa. Onaj tko opisuje zvuk i pritom uvijek trazi referencu u nekom od poznatih i uvrijezenih misljenja o "engleskom", "japanskom", "njemackom"... zvuku, imat ce teskoca sa svrstavanjem zvucnickih kutija nove JBL-ove serije, pa tako i modela Ti 200. One nemaju tu mirnocu i pjevnost u srednjim tonovima i zatvorenost u visokima, niti su tako nezanimljivi na basu kao sto znaju biti engleski zvucnici, oni ne zvuce tvrdo, britko i stakleno poput vecine japanskih, niti su analiticni, precizni i autoritativni poput vecine njemackih. One imaju od svega toga ponesto, ali tako uskladeno da ni priblizno na slice nicemu od spomenutoga. Sto navodi na zakljucak da su Ti 200 zvucnicke kutije pri cijem se stvaranju nije previse marilo kako stvari zapravo zvuce u prirodi nego na to kako ce zvucati u sobi, sa sustavima primjerenima njegovoj cijeni. I u tome se u cijelosti uspjelo. Jer, bez obzira koje pojacalo (izlazno, integrirano ili cak receiver) s njime spregnuli, rezultati ce biti vrlo slicni. Sto je vrijedan podatak za one koji muku muce s odabirom solidnih zvucnika za svoj audiosustav. S Ti 200, sto se kompatibilnosti tice, tesko da ce pogrijesiti. Temeljne instrumentalne tonove, osim onih koji zadiru u najnize dijelove tonske ljestvice, Ti 200 iznose vrlo korektno, no s iznosenjem njihovih harmonika, pogotovo onih najvisih, imaju izvjesnih poteskoca. Uslijed toga znalo je, doduse, uglavnom kod ne bas rezolutnih snimaka, biti teskoca u razabiranju kad svira viola, a kad violoncelo ili kada to sto slusano dopire iz kontrabasa, koji svira u visem registru, ili je to zvuk cela koji reproducira tonove iz najnizih oktava svojega tonskoga registra.
     Reprodukcija dinamicke strukture glazbenog predloska daleko je najaca strana Ti 200 kutija. Stoga o tome i nesto vise rijeci. Jer radi se o vaznoj osbini s kojom kutije te klase cijene inace vrlo tesko izlaze na kraj. Najprije mikrodinamika. Pri tihome slusanju osjeca se, doduse, mala dinamicka neuravnotezenost - najvisi dio spektra nije jednako glasan kao ostatak - ali se i na vrlo niskim razinama glasnoce jasno moze osjetiti kako Ti 200 vrlo precizno iznose sitne dinamicke kontraste i sjencanja. Ipak, ono gdje su Ti 200 stvarno kod kuce je makrodinamika. Bez obzira na slozenost dinamicke strukture, poglavito ako ih se nije opteretilo materijalom prepunim ekstremnih bas frekvencija, zvuk je eksplozivno rastao u jacini i isto se tako u trenutku spustao na najtisu razinu. Elasticno, bez skokovitih prijelaza i parazitskih istitravanja koji bi zastirali fine glaznene detalje. Posebno je to bilo dojmljivo kad vokalnih izvedbi koje vecinu zvucnika te klase cijene postavljaju nerjesivu zagonetku. Premda sposobnost brzog reagiranja itekako pridonosi kvalitetnoj reprodukciji svih glazbenih vrsta, u slucaju Ti 200, najvise ce profitirati ljubitelji rock i jazz glazbe. Prije svega zbog blago naglasenih frekvencija u podrucju od 150 - 300 Hz sto zvuku daje dodatnu energiju i naglasava atak, povecavajuci tako uvjerljivosti i energetski naboj zvuka upravo tamo gdje kod tih glazbenih vrsta to itekako znacajno.
      Zvucna slika je siroka, ne osobito duboka, ili je u opsegu u kojem ju Ti 200 podastiru bilo vrlo lako utvrditi lokaciju pa cak i velicinu svakog instrumenta, kao i pojedinacne pozicije njihovih sviraca. Usto, slika je bila postojana i pri velikim glasnocama, bez tendencija priblizavanja slusatelju s porastom zvucne razine.
 Ti 200, s dobrim i jakim pojacalom iza sebe, mogu raditi vrlo glasno. Kao malo koje kutije te velicine i cijene koje sam do sada udomio unutar svojeg sustava. Medutim, ono sto je puno bitnije od postizanja velike glasnoce je cinjenica da ni pri ekstremno glasnom slusanju nema ekscesa, grubosti ni izoblicenja. Sto znaci da se na Ti seriju zasigurno ne moze primijeniti ona znamenita krilatica Just Bloody Loud koja je, ne bas uvijek neopravdano, pratila i prati veliki broj JBL-ovih zvucnickih kutija. I to ne samo onih profesionalne provenijencije. Zapravo, Ti 200 traze da ih se jace osine. Tada se otvore i postaju poletnije i u njima ne ostaje "zarobljeno" tako puno informacija kao pri tihom slusanju. Pritom valja paziti da se na prijede granica jer, usprkos tome sto Ti 200 na presnazni podrazaj nece odgovoriti izoblicenjem, pri preglasnom zvuku izgubit ce se zvukovni rafinman i detalji koje zvucnik inace dobro prezentira. No, cak i kad se blago prekardasi u glasnoci, zvuk ce biti bolji nego ako se svira pretiho. Jer ono sto tako dobijemo na mostu ipak je puno vise od onoga sto cemo izgubiti na cupriji. Naime, Ti 200 vrlo zanimljivo reagiraju na preglasne udare. One ih jednostavno - odrezu. Kao da ih nema. 
      Sve u svemu, Ti 200 su, kao i ostali zvucnici iz serije, jasan znak i poruka svima u audioareni da se legenda vratila. Oni su i dobrodoslo osvjezenje u svjetskoj ponudi kvalitetnih zvucnika tog cjenovnoga ranga. Treba im vremena da se usviraju, ali su lagani za pojacala, lijepoga dizajna, vrlo solidno izradeni, zivahnoga su zvuka, dovoljno uvjerljivi i nikada dosadni za slusanje. Sto je sasvim dovoljno da ih mnogi pozele imati.

Uvoznik: M e d i a    A u d i o,  Split