GLAVNI UREDNIK:
Ivan Supek
 

  UREDNICI:
Miro Krizic 
Aleksandar Mihalyi
Milan Rupic
 

  UREDNICKI ODBOR:
Myles Astor
Marcel Bacic
Marija Barbieri
Zoran Brajsa
Saša Britvic
Zlatko Bukovac
Nedjeljko Fabrio
Niksa Gligo
Franc Kuzma
Sasa Nestorovic
Djurdja Otrzan
Mario Penzar
Drazen Vrdoljak
Predrag Vukadin
 

  IZDAVAC:
DVIS d.o.o., Zagreb
 

DESIGN:
DVIS d.o.o., Zagreb
 

SPONZORI:

MINISTARSTVO KULTURE
REPUBLIKE HRVATSKE

GRAD ZAGREB
URED ZA KULTURU

UPM - Kymmene
IGEPA PLANA, Zagreb

OLYMPUS

Ne znam smijem li govoriti u mnozini, kao sto nisam bas siguran ni koliko je u medijima dobro i uljudno istupati u prvome licu, osim ako niste izrijekom upitani za misljenje. No cinjenica da ce se moj potpis naci pod uvodnikom, koji je ipak nesto osobniji oblik iznosenja stavova, nekako mi olaksava razrjesenje ove male dileme. Dakle, ne znam kako vi, postovani citatelji, stojite s time, ali ja vec godinama, otkad sam jos tamo 1996. godine u Las Vegasu prisustvovao ekskluzivnoj svjetskoj inauguraciji digitalnog medija za koji su gotovo svi prisutni bili sigurni da ce do pocetka treceg milenija zamijeniti CD, cekam da se to dogodi. I jos nisam docekao. A kad cu, ne zna se... Ime tog medija koji je trebao prevladati inherentne mane standarda zapisanog u Red Booku bilo, sjetit ce se neki, DAD – Digital Audio Disk. Ishodiste mu bijase DVD platforma, dakle PCM kod, kao sto je to i kod CD-a. Kad sam po povratku doma cuo DAD diskove koje smo svi prisutni dobili na prezentaciji, svi redom Classic Recordsa, na sasvim prosjecnom DVD plejeru prve generacije, bio sam uvjeren da ce se buducnost odvijati bas onako kako je vecina predvidala i ocekivala. A tako sam i ja pisao po medijima. I tada, kao i puno puta do tada, prevario sam se u procjeni i pretkazanju. To sto u pogresci nisam bio sâm, nista ne mijenja na stvari i ne tjesi odvec.
      U to vrijeme o DSD-u i njegovom produktu SACD-u s kojim su “prijetili” iz Sony/Philips tabora, dopirale su tek krokirane naznake sto su se audioscenom sirile tek kuloarskim saptom. Kako je vrijeme odmicalo, DVD tabor se sve vise zaplitao u kucine sustava protiv kopiranja koji bi onemogucio audiopirateriju zbog koje diskografski moguli navodno godisnje gube milijarde dolara, a sve manje radio na unaprjedenju tek rodenog medija. Sony i Philips, sastojci cijeg formata su tada jos bili u epruveti, spremno su prihvatili tu nenadano iskrsnulu sansu i krenuli osvajati trziste. Prvo tehnikom. DSD nacin snimanja omogucio je postizanje frekvencijskog odziva od gotovo 100 kHz, cime je znatno nadmasio DAD standard ciji je odziv maksimalno 48 kHz. Naravno, nije se cekalo dugo da iz DVD grupacije stigne odgovor – DVD-A format moci ce imati raspon tek nesto uzi od onoga DSD/SACD-ovog. I gdje smo danas? SACD plejera je svakim danom sve vise, a na trzistu je vec i blizu 1.000 SACD naslova, uglavnom remasteriranih s Red Book PCM zapisa. Jos je vise obicnih DVD uredaja sposobnih reproducirati razmjerno malu kolicinu 24-bitnih/96 kHz DAD/DVD zapisa, takoder uglavnom remasteriranih. Sve je vise, iako od svih najmanje, i DVD-A plejera. No, za njih ni danas, na isteku vec druge godine novoga milenija, jos nema softwarea, onog audiofilima zanimljivoga, u 24-bitnom/192 kHz formatu. Premda se police bolje opremljenih trgovina diskovima sve vise pune kutijama nesto vecih dimenzija od onih u kojima su smjesteni CD, pa i SACD diskovi, na kojima se koci DVD-A natpis, ne treba poceti pljeskati. Jer to, zapravo, i nisu DVD-A diskovi!? Tako samo pise na omotu.
      Koga zanima nastavak ovdje nacete price i vise detalja skupljenih izravnom komparacijom dvaju (triju?) novih medija, znatizelju moze utaziti na nekoj od narednih stranica WAM-a.