GLAVNI UREDNIK:
Ivan Supek
 

  UREDNICI:
Miro Krizic 
Aleksandar Mihalyi
Milan Rupic
 

  UREDNICKI ODBOR:
Myles Astor
Marcel Bacic
Marija Barbieri
Zoran Brajsa
Saša Britvic
Zlatko Bukovac
Nedjeljko Fabrio
Niksa Gligo
Franc Kuzma
Sasa Nestorovic
Djurdja Otrzan
Mario Penzar
Drazen Vrdoljak
Predrag Vukadin
 

  IZDAVAC:
DVIS d.o.o., Zagreb
 

DESIGN:
DVIS d.o.o., Zagreb
 

SPONZORI:

MINISTARSTVO KULTURE
REPUBLIKE HRVATSKE

UPM - Kymmene
IGEPA PLANA, Zagreb

OLYMPUS

Vec smo i u 2002. godini, a obzirom da smo sa WAM-om krenuli "jos" u proslome stoljecu, ovaj nas deseti broj zaista raduje. Deseti broj? Kako to gordo zvuci. ?estitamo mi tako vama uz, naravno, sve najbolje u Novoj godini!, ali i sebi, sto smo u ovom opakom dobu za kulturu opstali i objavili WAM broj 10. Dosli smo i do dvocifrenosti, a lijep je osjecaj koji se pritom javlja; nekako me podsjeca na penjem uzbrdicom po mecavi, sve je zameteno snijegom i gotovo nista ne razabirem, a muci me i vjetar, no – idem dalje naprijed i konacno nalazim na neki zaklon. Opstali smo i cini se da je ta visina koju smo dosegli dovoljan razlog za malo zadovoljstva u toj avanturi. A mogli smo mirno cekati kod kuce da nevrijeme prode. Vraga! Kada ste po prirodi pomalo avanturist. I tako da umjesto kod kuce, na toplome, uzivate u glazbi sa nosaca zvukova koje posjedujete, krecete u neprilike. No, ljubav prema glazbi i sofisticiranoj tehnici koja sluzi da to sve "bolje zvuci", te zelja da to sa nama podijele entuzijasti koji nas WAM prate i dozivljavaju ga kao korisno stivo, nadoknaduje sve nase napore i tegobe. Opca neimastina inace opasno nagriza kulturu i njene potrosace, pa nas opstanak cudi "realiste". No za takvo prezivljavanje (i prozivljavanje) osim tvrdoglavosti potrebna je i snalazljivost koje grupica entuzijasta i glazbenih zaljubljenika ocito ipak posjeduje.
       Ono sto mene raduje, ali i rastuzuje je sto u cvrsto postavljenom okviru predajemo svoja iskustva, bez obzira radi li se tu o tehnickim dostignucima ili glazbi, koje, kako tvrde prodavaci nosaca zvuka, poznavatelji i pravi "smekeri" kvalitetne glazbe itekako uvazavaju. To, eto, raduje.
       Ono pak drugo, sve nize cijene CD-a u hrvatskim trgovinama nazalost su vise odraz opceg stanja u drustvu i slabe "prode" pravih kulturnih vrijednosti nego marketinske umjesnosti i rasta trzista. "Eto", kaze mi ljubazni i zadovoljni prodavac (nimalo kriv za takvo stanje), "pregledajte CD-e kojima smo 'skinuli' cijene. One vise nisu 126 kuna, vec samo 94!". No, ja koji vec pola stoljeca pratim sto se nudi glazbenim "ovisnicima", gledam na to malo drugacije, pa i tome nalazim (po)nesto dobro. Lijepo je nakon raznih iskustava i svinjarija s nasim "naruciocima" tokom proteklih decenija vidjeti da su sada ponude upravo fantasticne. Sedam Verdijevih opera uz orkestar i zbor Milanske scale (dirigenti: Claudio Abbado i Rafael Kubelik,...) na 16 CD-a mozete dobiti za priblizno 500 kuna, a takvo isto izdanje inace stoji vise od 1600 kuna, 60 CD-a Bachovih djela po 4.000 kuna. Teldec i Erato svoje nove serije s vrhunskim izvodacima nude za 50 kuna, Phillips i Naxos za jos i manje. Nevjerojatno je mnogo naslova i izvodaca za tako malu cijenu i sve je to fina "stupica", ali i mogucnost da se nesretnik, koji je tokom zivota postao ovisnik o glazbi, afirmira u vlastitim ocima i konacno sakupi tako zeljenu diskoteku koju sada s lakocom i zadovoljstvom moze kupiti.
           Netko ce utvrditi, da svi ti naslovi bas i nisu toliko interesantni i raritetni za prave diskofile. A skole? A javne biblioteke? Koliko bi samo npr. u Hrvatskoj mogli time obogatiti posudbeni fond i tako pruziti mogucnost mnogima, posebice mladima, uvid u velika svjetska glazbena dostignuca.
          Toliko o sreci ili nesreci uz subjektivno gledanje na status potrosaca (i vlastiti, naravno). No budimo i dalje vedri pesimisti. Sretna Vam (i WAM-u) Nova godina 2002.