Nakon sto se pojavila serija uredaja s prefiksom D postalo je jasno da tvrtka Cambridge Audio vise nece igrati usputnu ulogu jednog od sudionika na prenatrpanoj audiosceni i pojavljivati se tek kao lik u masovkama. Dobar prijem kao publike i povoljne ocjene u tisku, a sve to garnirano i vrlo prihvatljivom cijenom, podigli su Cambridge Audiovim prizvodima rejting kod publike i tvrtku lansirali u vise sfere gdje se uspjesno nosi i sa imenima o cijem su drustvu do jucer mogli tek mastati. Malo pomalo, glas o kvaliteti zvuka Cambridgeovih proizvoda poceo se siriti i kroz one slojeve konzumenata koji su do tada s prezirom gledali na uredaje cije su cijene bile nize od seta prosjecnih kabela ili kakve podlozne daske. Cambridge Audiova serije upravo je bila to. I, kako to obicno u audiu biva, kad tvrtka shvati da ima zaltnu koku, krene u njezino dodatnu eksploataciju.

DOBRO U SPECIJALNOM IZDANJU

Prije kojih godinu dana imao sam vrlo kratko na testu D-300, prvi Cambridgeov CD plejer iz D serije. Ubrzo potom dosao je D-500, koji se u mojem sustavu zadrzao dovoljno dugo da ga dobro upoznam. Medutim, pisanoga traga o tim iskustvima nisam ostavio. Zasto - ne znam! Vjerojatno je u masi uredaja koji mi prolaze kroz kucu i ogranicavaju mi zivotni prostor cekajuci da dodju na red za testiranje, CD 

plejer D-500 prve generecije, uredaj neuglednog izgleda, medu brojnim drugima, izgledom i statusom atraktivnijma, jednostavno ostao "neprimjecen". Fizicki mozda da, ali zvukovno sigurno ne. O cemu svjedoce biljeske na osnovi kojih je trebao nastati tekst. Medutim, biljeske su bile nedovrsene i nedovoljno sadrzajne da bih se na osnovi njih upustio u meritorno ocjenjivanje CD plejera koji je zasluzio ozbiljan tretman, a ne tek "letecu" biljesku o svom postojanju i boravku u mojem audiosustavu. Srecom, D-300 i D-500 nisu takvu "ignorantsku" sudbunu dozivjeli u svijetu. Tamo su prepoznati i prilicno dobro ocijenjeni. A meni se prilika za popravk ukazala brze nego sto sam mogao slutiti. Jer, krajem prosle godine svjetlo dana ugledao je model D-500 SE, specijalno izdanje temeljeno na  D-300 i D-500 originalima.

IZGLED CINI UREDAJ

Da odijelo nerijetko cini covjeka, a izgled i oprema audiouredaj, to su u Cambridge Audiu tijekom vremena shvatili. Premda se vec godinama nista znacajnoga nije promijenilo u izgledu njihovih uredaja, vise je nego ocito da je njihova dotjeranost na znatno visem stupnju nego prije. Engleska estetska slampavost koja se jos neko vrijeme i mogla prodavati pod stil, danas se vise ne "nosi". Vremena estetskih nakaza koje su dobro zvucale i kojima je zvuk bio alibi

za ruzan izgled ostala su srecom iza nas. Nova serija Cambridgeovih uredaja vise ne odvraca pogled i ne skrece ga prema drugim, kvalitetom mozda slabijim uredajima, vec zadrzava pozornost onoga tko je na njih bacio oko. A cak i nakon kratke demostracije Cambridgeovi ce CD plejeri izravno "uskociti" na listu favorita, a kada napokon, nakon svega, interesent sazna i njegovu cijenu, eto Cambridgeovih CD plejera visoko na listi prioriteta. Ili pod miskom na putu k svojem novom prebivalistu.
    Oplata D-500 SE CD plejera je metalna i dobro prigusena, pa na fizicki podrazaj odgovara prilicno tupim odzivom. Prednja ploca je aluminijska. Tanka je, doduse, ali je vrlo cvrsto integrirana u ansambl i djeluje vrlo kompaktno. Na njoj su sve osnovne tipke nuzne za eksploataciju uredaja. Zapravo, drugih funkcija osim osnovnih na D-500 SE i nema. ?ak ni na daljinskom upravljacu koji je veci nego sto je potrebno da bi na njega stale sve potrebne tipke. I koji svojim dizajnom izgleda kao da ne pripada D-500 SE uredaju, vec nekoj Cambridgeovoj seriji iz kasnih 80-ih. Sredisnja figura na prednjoj ploci D-500 SE, ako i na drugim CD plejerima D serije, je veliki gumb (shuttle shwitch) stiliziran u obliku tvrtkina logoa kojim se biraju brojevi s diska ili ubrzano pretrazuje njegov sadrzaj. Sto se njegova izgleda tice - ne da je to nesto vazno i bitno za funkcionoranje uredaja - ipak valja primjetiti da oblik gumba na slici u uputstvu za uporabu na odgovara njegovoj stvarnoj slici. Naime, 

na slici je izgled gumba vjerna replika tvrtkina logo znaka, dok je u zivo slika obrnuta za 180 stupnjeva. Ne vidim razloga zasto bi to koga trebalo jako smetati, ali mjesta za paniku nema. Gumb se vrlo jednostavno da skinuti i ponovno vratiti na mjesto u polozaj koji ce u cijelosti koincidirati sa slikom. Veliki zeleni displej nije toliko izgledom atraktivan, a ne moze se ni iskljuciti. Ipak, vrlo je informativan i zamjetan izdaleka, pritom neiritirantan svojim intenzitetom.
       Na straznjoj strani tri su aktivna prikljucka i jedan slijepi. Prvi od kraja je RCA linijski izlazni terminal, potom optcki TosLink i na kraju standardni Cambridgeov BNC opticki izlaz (koji se pomocu adaptera moze pretvoriti u RCA). Slijepi prikljucak je oznacen kao "optical/clock input" i trebao bi donijeti stanovito poboljsanje kvalitete zvuka nakon sto se ugradi odgovarajuci sklop. Pravu funkciju toga sklopa nisam bas shvatio iz kratkog objasnjenja u uputstvima. Tamo, naime stoji, da bi se preko "terminala" (jer terminal TosLink ustroja u stvarnosti na uredaju ne postoji) trebao spojiti D-500 SE s odgovarajucim izlazom "digitalnog sata" na odvojenom D/A pretvaracu. Rezultat toga trebala bi biti "virtualna eliminacija osnovnih uzroka izoblicenja u  digitalnoj audiopostavi". Ma sto to znacilo, dobro zvuci.
       Ono najbitnije ipak se nalazi pod plastom, zaklonjeno od pogleda i prstiju znatizeljnika. Mali broj komponenata ustrojen je tako da omoguci precizno i korektno funkcioniranje uredaja, a signalu cim krace i 

sigurnije putovanje od laserskog citaca do izlaznih terminala. Napredni kontrolni sustav proizveo je Sony po specifikacijama i posebnim zahtjevima konstrukcijske posade Cambridge Audia. Srce uredaja je VLSI (very large scale integration) sklop, zapravo vrlo slozen integrirani sklop koji upravlja leserskim sklopom, precizno podesavajuci njegovo fokusiranje na zapis kako bi ovaj sto pouzdanije slijedio spiralni niz digitalnih informacija. Osim toga integrirani sklop odreduje i razinu signala sto takoder bitno utjece ne konacnu kvalitetu ocitanog zapisa i njegovo daljnje procesiranje. Odvojeni digitalni napajacki sklopovi su stabilizirani, a digitalni sat sa sklopom za eliminaciju jittera vrlo precizan. Digitalni je sat spojen sa najnovijom generacijom Crystal DAC-a kojim je zaokruzen dizajn koji je otpocetka zamisljen da bude cim vjerniji citac zapisa pohranjenog na diskovima. Medutim, tu nije kraj. Napomenimo da konstrukcija uredaja omogucuje kasnija poboljsanja i nadogradnju. Dakle, jednom kad korisnik osjeti da je dosegao limite, nece morati kupovati novi, nego jednostavno naruciti novi DAC sklop i znacajno unaprijediti reprodukcijske osobine uredaja. 

I NE TAKO SUZDRZAN OTOCAN

Nekako po inerciji, ali i temeljem dugogodisnjeg iskustva sa zvukom komponenata s britanskog otocja, 

mi s nesto vise audioiskistva ocekujemo da bas svaki uredaj koji dolazi otamo zazvuci mirno, toplo, ugladeno i suzdrzano. I neki uredaji Cambridgea koje sam do sada imao prilike cuti i testirati prakticno su se bez izuzetka uklapali u tu perceptivnu shemu. Medutim ne i CD plejer D-500 SE.
     Ono po cemu je bio slican uredajima iz obitelji koja ga je iznjedrila je razmjerno dugi period usviravanja i nestandardno vrijeme dnevnog ugrijavanja prije nego zazvuci kako su to njegovi tvorci zamislili. Zato je najbolje prvih pedesetak sati koristenja potrositi na usviravanje s glazbenim materijalom, a preostatak na tretman sa za to ustrojenim sintetickim signalima (ciji si "zvuk", kad je usviravanje CD plejera u pitanju, ne morate, srecom, priustiti).
      Vec nakon prvih sati slusanja dokucit cete da se ne radi o klasicnom "Englezu". On se to cak niti ne pravi biti. Njegov zvuk je, premda sasvim discipliniran, prije raskalasen nego suzdrzan, vise atraktivan nego vjeran, vise uzbudljiv nego umirujuci. No, nicega tu nema sto bi ometalo dugotrajno slusanje. No, da ce se uz D-500 SE moci lezerno boraviti kao pred vecinom drugih komponenata koje dolaze s Otoka - e, to nece! D-500 ce uvijek svracati pozornost i dominirati zvukom sustava. Sto i ne bi traba shvatiti  kao nesto lose, vec kao cinjenicu. S kojim ce se dobar dio sudiofila sloziti i rado sroditi, dok ce onaj, vjerujem ipak malobrojniji, stremeci prema bezuvjetnoj sonicnoj neutralnosti, pored takvih uredaja proci ne primjecujuci ih.

Bas zato sto u nekim sustavima moze doci do opasnosti da zvuk postane neprirodno otvoren i stoga je potrebno posvetiti malo vremena izboru spojnih  kabela. Pozitivni ucinci uskladivanja dali su se lako uociti vec u prvim minutama ozbiljnog slusanja. Na jednima od boljih samplera (snimacki, ali i glazbeno) koji su mi u posljednje vrijeme dosli u ruke, onima Delosovima nazvanima Soundstage 1 i 2, snimljenima u stvarnim koncertnim ambijentima, lijepo se mogao uociti ambijentalni odjek dvorane koji je, ne interferirajuci sa zvukom cjeline orkestra, svakom instrumentu pruzao mogucnost da zazvuci sasvim izvorno. Naglasena glazbena dramatika u pojedinim brojevima samplera mogla se vrlo jednostavno uociti i snazno dozivjeti. Posebno u eksplozivnim dionicama u kojima se u trenu izmjenju vrlo tihi i iznimno glasni pasazi, koje srednjekvalitetni, ali i dobar dio CD plejera iz cijenovnog ranga iznad D-500 SE CD plejera, znade iznijeti nedovoljno preciznimo i autenticno. Sve to je bilo nazocno od dna do pred krajnji vrh tonskog spektra. Tu, na samom vrhu, osjetio se blagi, ali nedvojbeno nazocan, dinamicki roll-off, no ne i zaobljenost i zagladenost na najvisim frekvencijama sto je rezultiralo vrlo ekspresivnim zvucnim ugodajem kojeg se ni na koji nacin ne bi moglo utrpati pod sinatgmu "tipican engleski zvuk". Rezolucija i tranzijentna struktura tonova iz visokotonskog esktrema nije bila bas do kraja precizno realizirana, ali nicega tu nema na sto bi se moglo ukazati kao na eksces izvan onoga sto i obicno ne dozivljavamo s CD

medijem. Pogotovo kod uredaja nizeg cijenovnog ranga. No, ponavljam, nista zabrinjavajuce ili iritantno. Zbog toga se nije izgubila transparencija i bilo je moguce vidjeti kroz cijeli orkestar. Naravno, taj pogled nije prolazio kroz debele orkestralne naslage, ali i to kako je D-500 SE predocavao prostornu perspektivu bilo je dovoljno za atraktivan dozivljaj prisutnosti glazbenom zbivanju i izravne involviranosti. Naravno, nije to bilo toliko ocito kao u vrhunskih reproduktora, ali je nedvojbeno da je u toj klasi uredaja ipak puno manji broj onih koji to rade kvalitetno kao D-500 SE nego onih koji to nisu u stanju.
      Globalne dinamicke kontraste na makro i mikro skali D-500 SE reproducira kao sto to cini i vecina kvalitetnih CD plejera - prilicno precizno i uvjerljivo. Ali, za razliku od brojnih CD plejera toga ranga koji su mi prosli kroz kucu, D-500 SE se bas i "ne gubi" pri naglim dinamickim prijelazima, mada bas uvijek i u svakoj situaciji nema potpunu kontrolu. Usprkos tomu, sitne pomake unutar skale D-500 SE je u pravilu uspijevao iznijeti dovoljno profinjeno. Elemente tonske palete i njezine sastavne dijelove, D-500 SE je sjajno drzao na okupu. Poput snaznog ljepila, ne dajuci prednost nijednoj, integrirao je sve zvukovne komponente u skladnu cjelinu. Zato je zvuk djelovao iznimno kompaktno i uravnotezeno, bez traga "savova" u glazbenom tkivu. Unutar spektra nije bilo iskakanja, ali sama kvaliteta pojedinih dijelova koji cine frekvencijski odziv nije bila tako besprijekorna. 

Bas je bio dubok, ali najnizi njegov dio nije bio basnajkompaktniji, pa se prilikom naleta snaznjih i kompleksnih nisotonskih akorda osjetila blaga nesigurnost i "ljuljanje" temelja. Voluminoznost i glasnoca bili su korektni i nisu svracali pozornost, a visokotonski ekstrem je bio skladan s ostatkom spektra, no nesto egzaltiraniji i ne bas uvijek fin i ugladen. Srecom, radilo se tek o nesto vecoj otovorenosti, a ne o uocljivim tragovima digitalne zrnatosti, sto moze biti i pokazatelj ucinkovitosti ugradenog anti-jitter sklopa.
     Dakle, nakon svega, nije tesko zakljuciti da se D-500 SE po mnogim svojim osobinama moze uzeti kao orijentir u njegovovom cijenovnom razredu. Jer, za cijenu od oko 300 Eura nije bas tako velik izbor CD plejera koji mogu svoje vlasnike podariti tako zivom, atraktivnom, a opet dovoljno discipliniranom i vjernom svirkom neopterecenom uobicajenim digitalnim artefaktima kao sto to moze D-500 SE. Premda ne mislim da je to nesto bitno s audiofilskog stajalista, svjestan da se u CD plejerima poput D-500 SE vrlo cesto nadu "zapeceni" diskovi cija je tonska (ali jos vise tehnicka) kvaliteta vrlo upitna (cast izuzecima, ima i dobrih) i koje mnogi CD plejeri nisu u stanju ocitati ili ih citaju "napreskokce", moram reci da D-500 spada u red onih pljera koji citaju gotovo sve. Ne bas sve, ali vecinu onoga sto nece prevrsiti mjeru koja bi ipak mogla izazvati infarkt.

Zastupa: Audio Art, Zagreb                Cijena: 2.500 kn