x W E B    T E S T  A D C O M     G C D - 7 5 0 x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 

 
 

OUTSIDER KOJI TEZI K VRHU
 
 

 m i l a n   r u p i c

Nije rijedak slucaj da komponenta neke nerazvikane marke, ili cak uredaj tvrtke koju ne drzimo proizvodacem ozbiljne elektronike, nadmasi svojim zvucnim dometima naprave tvrtki ovjencenih aureolom neprikosnovenih. 

Svi dobro znamo da "Audijevi" automobili kostaju manje od onih "Mercedesovih" iste klase, a da su "Volkswagenova" kola jeftinija od onih "Audijevih" slicnih performansa. Medutim, necemo se svi sloziti oko toga koja su bolja. Pogotovo suprostavimo li njihove najjeftinije modele.  Gotovo preslikanu, takvu situacija ne samo da mozemo naci i u audio-miljeu, nego je ona vise pravilo nego izuzetak. Nije, naime, rijedak slucaj da komponenta neke nerazvikane marke, ili cak uredaj tvrtke koju ne drzimo proizvo- dacem ozbiljne elektronike, nadmasi svojim zvucnim dometima naprave tvrtki ovjencenih aureolom neprikosnovenih. A da pri tome outsiderska komponenta stoji nekoliko puta manje od komponente iz olimpskih visina. Medutim, nije oduvijek bilo tako.

VRLI  NOVI  SVIJET

Tamo negdje krajem sedamdesetih, kada high-end, do tada prilicno opskurno audio-podrucje s razmjerno malim brojem poklonika, pocinje izlaziti iz "podzemlja" i preuzimati vodecu ulogu u svjetskoj audio-areni. Usporedno sa svim pozitivnim posljedicama toga, isle su i nus-pojave. Najopsanija od njih bila je nagli porast cijena. I to ne samo novih uredaja koji su se isticali hvalevrijednim auditivnim dometima, vec su naglo skocile i cijene onih


ARHIVA 1 2 3 4 5   NAPRIJED
 
x W E B    T E S T A D C O M     G C D - 7 5 0 x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
uredaja koji su i prije inauguracije high-enda kao vrhunaravne audio-kategorije slovile kao odlicni zvukovni reproduktori, ali, unatoc nesto vise cijene od uredaje iz prosjecnog razreda, nisu stajale bogatstvo. Lijep i vjerujem mnogima poznat primjer za to je rast cijene legendarnog "Linnovog" dugovjecnika, gramofona LP 12, slavnog Sondeka. I tko zna kuda bi sve skupa krenulo, a kamoli gdje bi zavrsilo da se nisu pojavili neki novi klinci iz vrlog novog svijeta i razvoj dogadaja preusmjerili u donekle izvjesne pravce. Ti su, poput "Haflera", "Carvera", "SAE-a", donekle "Summoa" pa i "PS Audia", a pogotovo "Adcoma", kormilo broda koji je, poput "Titanica" u zelji da sto brze pozlati aureolu neprkosnovenosti, jurio u nepovrat, uspjeli okrenuti i sprijeciti ga da se razbije o santu i potone u vjecnu izolaciju i zaborav.

Vec svojim prvim proizvodima, bila su to razmjerno mocna pojacala snage  prihvatljive cijene, s do tada nezamislivo povoljnim odnosom buck per watt, "Adcom" je dospio na stranice svih svjetskih audiozurnala. Kako i ne bi kad je njihovo najpoznatije pojacalo snage GFA-555 s 200 W po kanalu kostalo gotovo dvostruko manje od bilo kojeg drugog slicnog, s izuzetkom tek nekih iz tabora velikih korporacija ("Pioneerova" Elite, "Harman/Kardonova" Citation, "Denonova" ili "Kewoodova" Basic pojacala snage) koji su im bili konkuretntni cijenom, ali ni do koljenasvojim zvukovnim mogucnostima. Da bude 

jasnije o cemu govorim treba reci da je prije petnaestak godina, kada se "Adcom" pojavio na sceni, spomenuto pojacalo stajalo jedva $600! A tim je hrabro utrtim stazama tvrtka nastavila krociti do danasnjeg dana. Osvjedocio sam su u to tijekom prilicno dugog koristenja njihovog najnovijeg proizvoda, integriranog CD plejera GCD-750, koji je svjetlo dana ugledao prosle godine i ubrzo dospio ne stranice gotovi svih relevantnih audio cesopisa. I opet je to bio uredaj kod kojeg se nemalo iznenadimo kad uspopredimo njegov izgled, ustroj, kvalitetu izrade i nekon svega zvuk s cijenom njegova kostanja. Za americki cijenu od $1.250  ili u Hrvatskoj okruglo 2000 DEM kupac dobija masivan i voluminozan uredaj, tezak preko 10 kg koji ce vec samom svojom vizulanom pojavnoscu govoriti da se ne radi o napravi iz standardne produkcije. O estetici njegove pojavnosti moze se, naravno, diskutirati, no tu vec zalazimo u domenu ukusa, a o tome se ne raspravlja. Slika je tu, pa nek' svatko za sebe odluci radi li se o "lijepom" uredaju ili ne. 

OPREMA  BEZ  POGOVORA

Oko onoga bitnijega, vjerojatno ce biti znatno manje rasprave. Pogotovo ce malo razloga za konfrontaciju misljenja biti pri ocjeni tehnickog ustrojstva GCD-750 plejera. Prvo oko cega cemo se gotovo aklamativno


NAZAD 1 2 3 4 5   NAPRIJED
 
x W E B    T E S T A D C O M     G C D - 7 5 0 x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
sloziti je elaboriranost i kapacitiranost napajackog sklopa koji je zauzeo gotovo polovinu zapremine uredaja. Ustrojen je na dvostrukom mono nacelu, ima odvojene transformatore za napajanje analogne i digitalne sekcije, a preko viskostrujnih regulatora i kvalitetnih kondenzatora omogucena je stabilna op- skrba svih sklopova naponom tocnih vrijednosti. Da bi se izbjegle moguce interferencije, napajacki je sklop sasvim izdvojen od analogne i digitalne sekcije plejera. Potom slijede dva para diferencijalnih (jedan par po kanalu) preciznih, 20-bitnih Burr-Brownovih PCM 1702 D/A konvertera, za njim sklop digitalne filtracije s Pacific Microsonicsovim cipom PMD-100 s osmerostrukom frekvencijom uzorkovanja i ugradenim HDCD dekoderom i na kraju osebujno rijesena ana- logna sekcija s implementiranim FET-ovima kako bi se distorzije u tom vrlo osjetljivom dijelu sklopa svele ne najmanju mogucu mjeru. Uredaj omogucuje promjenu polariteta (u digitalnoj domeni) i reprodukciju signala izvedenog iz RCA ili XLR izlaznih terminala. Za razliku od vecine kvalitetnih integriranih CD plejera koji mogu funkcionirati i kao transportni sustavi, GCD-750  za to nije predviden. Medutim, "Adcomov" CD plejer moze sto vecina drugih ne moze - GCD-750 je, naime, ustrojen tako da radi i kao separatni D/A pretvarac. Nazalost, signal iz drugog transportnog sustava moguce je u njega sprovest samo koaksijalnom, 75 ohmskom, vezom koja iz eksternog transportnog sustava dovodi S/PDIF ustrojen tok digitalnih  podataka. Opticki spoj nije predvidena ni kao izlazna ni kao ulazna. Opticki sustav s tri laserske zrake ocitava informacije sa diska smjestenog u mehanicki izoliranu i prigusenu plasticnu ladicu, koja se, unatoc svemu, ipak doima najmanje upecatljivim dijelom plejera u cjelini. Zapravo, epitet najneuspjelijeg dijela bez bez konkurencije ce ponijeti narancasti, blijedo osvjetljeni, predimenzionirani LCD predocnik s kojeg se podaci mogu ocitati jedinio ako se izravno bulji u njega. Svaki pokusaj da se to ucini iz kuta manjeg od 90 stupnjava dovest ce korisnika u situaciju da se zapita o stanju alkohola u vlastitoj krvi. Na sve se funkcije moze djelovati preko daljinskog upravljaca na kojem je znatno vise tipaka nego gumba na prednjoj ploci CD plejera. Njih vise od pola namijenjeno je daljnskom poticanju funkcija na "Adcomovom" pretpojacalu na kojeg, u kakvoj "familijarnoj" kofiguraciji, GCD-750 moze biti prikljucen. 

BAS  BEZ  SLAGA

GCD-759 radi u cistoj A-klasi i cak tijekom mirovanja njegova je oplata naglaseno topla. Toplija i od mnogih tranzistorskih pojacala, a ne tek nesto toplija od standardno hladnih oplata konvencionalnih CD pleje ra. Usprkos tome sto je stalno pod "povisenom" temperaturom, "Adcomov" CD plejer nece zasvirati kako moze odmah po ukljucenju. Tek nakon 


NAZAD 1 2 3 4 5   NAPRIJED
 
x W E B    T E S T A D C O M     G C D - 7 5 0 x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
jednosatnog dodatnog "zagrijavanja" (za vrijeme kojeg, zanimljivo, temperetura oplate padne za vise od 20 C - stvarno, mjerio sam!) ima smisla sjesti preda nj i poslusati kako izlazi na kraj s priredenom diskografijom sirokog stilskog raspona. 

Prvo sam u ladicu stavio JVC-ov prvi XRCD sampler, 3. stvar, Ernie Waits: In Your Own Sweet Way. I odmah na pocetku, nesto sto sam zamijetio i tijekom zagrijavanja - odlicna definicija svake odsvirane note, svake iznesene glazbene fraze plijenila je uvjerljivoscu. Od vrha do pred samo dno spektra sve je bilo na svome mjestu: tezina, atak, tranzijentna struktura - nigdje nikakvog iskakanje ili isticanja. No u samom dnu, osjetilo se gubitak energije, nedostajalo je brzine, a i fokus je znao biti iznesen bez potrebne ostrine. Sve to se, kad sam na kraju zbrajao dojmove, nije dalo uociti na snimkama na kojima nema niskotonskog zapisa koji ponire duboko i pri tome je jos i energetski podtoniran. Dakle, sve tamo do frekvencija od 50-60 Hz GCD-750 ne pokazuje znakove gubitka daha, ali ispod toga vise tako suvereno ne vlada situacijom. Bilo bi na osnovi recenog sasvim krivo donijeti zakljucak da GCD-750 "nema basa", da je "tanak" ili "prljav" u ni- skotonskom registru ili ne bilo koji nacin uocljivo nevalidan. Tocno je nesto gotovo suprotno - bas podrucje u 90% elemenata apsolutno "stima", dok se sitniji, ali ne i zanemarivi, nedostaci uocavaju u finesama koje cine 10-postotni "slag". 

 Slijedio je rock materijal. Iako mi prsti dosta cesto pri prebiranju po diskoteci zapnu za "Greatest Hits" ZZ Topa (Warner Bros, americki otisak) i unatoc tome sto znam da vecina brojeva na disku nadmasuje zvukovne standarde karakteristicne za vecinu slicnog glazbenog materijala, do sada ga nizam koristio kao testni mat- erijal. Ovaj puta jesam! Htio sam cuti kako GCD-750 izlazi na kraj s materijalom kojem cistoca i finoce bas i nisu zastitni znakovi. Prvi zvuci nisu me pokrenuli. Sve je bilo plosno, ugladeno i - dosadno. Ali na toj se glasnoci rock'n'roll a la ZZ Top ne slusa! Odvrnuo sam potenciometar za glasnocu do pozicije puno blize onoj do koje ga otvara moj sin-pubertetlija kad "przi" heavy-metal, nego sto ja cinim cak i kad slusam klasicni materijal naglaseno raskosne dinamike u kojem se orkestar od gotovo potpune tisine u manje od sekunde uspne do fff. E, sad je situacija bila puno bolja. Dapace, vrlo dobra! Kratki, brzi, eksplozivni (i ne osobito duboki) bas udari bas-pedale culi su se potpuno egzaktno, cvrsto oblikovani, nabijeni energijom i trajni bas onoloko koliko je bilo potrebno. Gitare su "prasile" bez greske, riffovi su zvucali "prirodno" grubo, cinele zvonile dovoljnjo tesko, ali ne i do kraja metalno. Na samom vrhu visokotonskog registra moglo se osjetiti blago "zatopljenje", usporenost i zaobljenost, sto je umanjilo praskavost, eksplicitnost i prezentnost, zbog cega je reprodukcija u cjelini poprimila elemente primjerenije klasicnom nego rock izrazu. Iako bih volio da je GCD-750 bio jos 

NAZAD 1 2 3 4 5   NAPRIJED
 
x W E B    T E S T A D C O M     G C D - 7 5 0 x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
malo otvoreniji, i ono sto je isporucivao bilo je dovoljno da odslusam CD do kraja, bez ikakvog zamora ili dosade, sve cupkajuci nogama u ritmu.

A ono sto sam cuo pri reprodukciji rock glazbe dalo mi je naslutiti da cu na svoje doci kad u ladicu stavim klasicni glazbeni materijal. Nisam se prevario. Iako ne volim podjelu tipa "ovo je za klasiku, ovo za rock", ipak je nacinom kako cita i procesira informaciju skinutu s CD-a, GCD-750 plejer kojem klasicno strukturiran glazbeni zapis najvise lezi. "Gogol Suite" A. Schnitkea (Pope Music) modernom strukturom svoje partiture i instrumentacijom, na neki je nacin povezana s ritmicki naglasenim rock kompozicijama. I ovdje sve prsti od udaraljka, ritmova i limenih puhaca, ali gotovo nicega ne manjka - sve ima svoj puni smisao i odise naglasenom prisutnosti stvarnom zbivanju. GCD-750 kao vrhunski dirigent prati svakog instrumentalista u orkestru, tocno mu odredujuci bolju zvuka, intenzitet i uravnotezuje ga prema ostalim sudionicima glazbenog stvaranja. Tonski je sve na svojem mjestu, od vrha do samog dna zvuk je uravnotezen (s vec opisanim ne- dostatkom forze u najdonjim oktavama), realistican, s nenametljivom dozom eufonicnosti i tople koloracije, sirina zvucne slike  je impresivna, ali dubine jednostavno - nema! Svasta sam pokusao - mijenjao sam kabele do besvjesti, probao i s promjenom amplifikacije, cak ga postavio i u moj B sustav - i nista. I sa snimkama na kojima je taj elemant pouzdano kvalitetno

 realiziran,snimkama na kojima je taj elemant pouzdano kvalitetno realiziran, jedan metar iza prednjeg brida zvucnika bilo je maksimalno dokle se vinula zvucna slika. Ni centimetar nazad! Kao da je nakon tog stajao nevidljiv himalajski velik bedem sprecavajuci da se ista pojavi iza njega. Bila je zamjetna i sasvim solidna visinska perspektiva, ali dubine, cak ni one kakvu su u stanju (re)kreirati i nizerangirani CD plejeri, nije bilo ni u tragovima. I to je jedino sto se "Adcomovu" CD plejeru stvarno moze staviti na dusu i uzeti kao grijeh.

Da bi se stekla potpuna slika, na kraju valja istaknuti i njegovu cijenu. U Americi je ona $1250, a u Hrvatskoj malo ispod 2000 DEM. Kad se na to doda HDCD sklop, mogucnost obrtanja faze, visoki uporabni komfor i pouzdanost u radu, podjednaka u prvom i dvadesetom satu neprekidne reprodukcije, gotovo savrseno ocitavanje zapisa (cak ni problematicni diskovi nisu ga izbacili iz takta) i ne zaboravi sve sto je receno o njegvim reprodukcijskim kvalitetama, jasno je da smo u "Adcomovom" GCD-750 plejeru dobili jos jednog pretendenta na zauzimanje celne pozicije u cijenovnom razredu do 2000 DEM. Koliko je, po mojem poimanju stvari na tom podrucju i osobno postavljenom sustavu vrijednosti, racionalno maksimalno potrositi za CD plejer.

 Zastupnik: Audio Art ,  Zagreb                      Cijena: 8.000 kn


NAZAD 1 2 3 4 5 ARHIVA

U CASOPISU MOZETE PROCITATI VISE OD 50 RECENZIJA PROBRANIH NOSACA ZVUKA,
RAZLICITE ESEJE O GLAZBI I TESTOVE VRHUNSKE AUDIO OPREME. 

P R E T P L A T A


KRAJ TEKSTA