x E S E J A L F R E D   S C H N I T T K E x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 

 

RASCLAMBE
 
JEDNOG
 
STILA - 2. dio



 
 
 
 
 
 
  b a r b a r a   b e g o   
ARHIVA 1 2 3 4 5 6 7  8     NAPRIJED
 
x E S E J A L F R E D   S C H N I T T K E x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
U prvom dijelu ovog eseja, objavljenog na 
stranicama casopisa mozete procitati prvi 
dio eseja Barbare Bego o Scnittkeovoj 
"Prvoj sonati za violinu i klavir". 

 
 

U CASOPISU MOZETE PROCITATI
VISE OD 50 RECENZIJA 
PROBRANIH NOSACA ZVUKA, 
RAZLICITE ESEJE O GLAZBI 
I TESTOVE VRHUNSKE 
AUDIO OPREME. 
 

P R E T P L A T A

 Glazbena forma je matematicka... ali, ipak, skladatelj ne treba traziti matematicke recepte - rijeci su Igora Stravinskog. Godine 1963. - 1964. u Schnittkeovom stvaralastvu, koji se u to vrijeme okupirao razvojem svojega glazbenog jezika, nastupio je period kada se posluzio matematikom kao posrednikom izmedu sebe i partiture. Kao gotovo svi skladatelji njegova narastaja isprobao je dodekafoniju - seriju i serijalni sustav sklada- nja.Taj kratki eksperimentalni period bio je vazan u stvaranju Schnittkeovog osobnog stila. Sam Schnittke, nalazeci tonalne asocijacije cak i u Weberna, kaze da u zivoj glazbi nema sterilne dodeka- fonije; jer Schnittke smatra da tehnika mora imati smisao i kontrolu sluha. Djela tog perioda su: Preludij i fuga za klavir, Prva sonata za violinu i klavir, Muzika za komorni orkestar i Muzika za klavir i komorni orkestar.

K L A V I R S K I     K V I N T E T 

Slijedece Schnittkeovo djelo - Klavirski kvintet, 
”In memoriam”, obiljezava novu etapu u njegovom stvaralastvu. Kompozitor ga je pisao dugo, od 
NAZAD 1 2 3 4 5 6 7  8     NAPRIJED
 
x R E C E N Z I J E A L F R E D   S C H N I T T K E x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
godine 1972. do 1976. i tesko, s prekidima, odbacujuci razne varijante, koje su mu se pokazale neuspjesnima.         “Pokusao sam izgraditi nesto skladno na konstruktivnom planu, gdje bi sve bilo uravnotezeno i proporcionalno” - rekao je Schnittke na svojem autorskom koncertu. - “Nista mi nije uspijevalo. Napokon sam ostavio sve varijante i poceo  skladati. Ucio sam hodati od note prema noti; morao sam ici nasumce, bez zavisnosti od tehnike, oslanjajuci se samo na intonacijsko kretanje “. Naravno, nije bilo jednostavno zamijeniti jedan vid tehnike drugim, novo pismo bilo je u  prvom redu odraz bitnih izmjena u glazbenom misljenju. Nije slucajno ni to da se prekretnica, premda pripremljena prethodnim djelima, dogodila upravo u Kvintetu. Schnittke ga je posvetio uspomeni na svoju majku, te je on odrazio jos ne prezivljenu bol gubitka i pokusaja da se osvijesti i rijesi problem zivota i smrti opcenito.U svezi s tim, tu se ujedinjuju konkretnost sadrzaja, kao fiksacija svijesti, kretanje emocija i filozofska uopcenost; obracanje visokim porivima ljudske licnosti, pokusaj osmisliti neobuhvatan, prakticki za individualnu ljudsku svijest nerijesiv problem.
“In memoriam“ nije slican drugim ciklickim skladbama Schnittkea, on ima slobodnu individualnu strukturu. Sjedinjenost djela jednom idejom - idee fixe, daje spojenu zajedno nekontrastnu peterostavacnu kompoziciju, koja ima kontrastno - sastavnu formu.   Schnittke kaze: “Skladba je izasla prilicno ravna u dinamici i tempu. To je uglavnom tiha i spora glazba. Pet stavaka ciklusa idu bez stanke i po materijalu gotovo ne kontrastiraju jedan drugome“. Bez obzira na to, djelo ne samo da nije jednoliko, nego se naprotiv slusa s neoslabljenom napetoscu. Objasnjenje tog fenomena krije se u meditativnom tipu dramaturgije, koji ima druge zakone. Kao prvo, za razliku od konfliktne dramaturgije, koja prevladava u Schnittkeovu stvaralastvu, tu je pred nama nekontrastna monodramaturgija, bazirana na kretanju unutar sebe same. To nije dramaturgija stanja, statike, nalazenja u odredenom modusu. Uronjavajuci u taj zatvoreni i izolirani svijet, nalazimo se u vlasti njegova hipnoticka djelovanja. Svaki, cak i najmanji fakt unutrasnjeg sadrzaja, ciji postajemo sudionici, postaje vazan, jer upisan u kontekst neprekinutog lanca uzajamnih dogadaja sastavlja osnovu emocionalnog procesa. Usporeni tijek vre- mena, osobita pozornost za pojedinosti znacenje kojih raste, neprekinutost i postojanost tijeka,  koji moze rezultirati uvodenjem novih elemenata i kvalitativnim pomakom, karakteristike su meditativne
NAZAD 1 2 3 4 5 6 7  8   NAPRIJED
 
x R E C E N Z I J E A L F R E D   S C H N I T T K E x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
dramaturgije. Nepredvidanje dogadaja je samo prividno: razvijanje sadrzaja ima svoju strogu logiku, ciji su korijeni u emocionalno - psihickoj sferi.
Peterostavacni ciklus djela, u sirokom smislu rijeci, raspada se na dva neravna dijela: prva cetiri stavka, ujedinjena sumracno - tuznim i ekspresivnim tonom, i dur coda - finale.Ta dioba odrazava dva plana radnje:svijest i podsvijest, s jedne strane tezak i slozen proces ljudskog “Ja“, i, s druge neka vrsta  “nadsvijesti“ - visi razum, koji ispunjava nas zivot velikim smislom. Takvim nacinom, trdicionalni kontrast mola i dura, i prosvijetljenje na kraju, dobiva osobitu vaznost: takav razvoj ciklusa mozemo okarakterizirati kao “savladavanje smrti“ - za Schnittkea je to vrlo vazna tema, koja je nasla odraz i u drugim njegovim djelima 70 - tih godina, npr. “Requiem“, Treci violinski koncert. Te dvije suprotnosti, dva odvojena svijeta egzistiraju paraleleno i nezavisno jedan od drugoga, pa su i organizirani razlicito. Svijest refleksije u prvom dijelu ciklusa, promjenjljiv je, gibak, mobilan, u neprestanom je pokretu - odgovarajuce tom, tu prevladavaju slobodne forme, a tematizam se postojano  razvija. Harmonija, koja prevladava u drugom dijelu ciklusa, tj. u petom stavku je stabilna, dostatna sama sebi; osjecaj dostignutog mira i razrijesenja skida neophodnost daljnjeg razvoja; kristalnost, jasnoca skladbe i glazbenog jezika rezultira formom varijacija na nepromjenljivu temu, znak statike i postojanosti. Naravno, imamo utisak izoliranosti tih dvaju planova, no unutar prve sfere, cijelo se vrijeme osjeca napeto iscekivanje eksplozije, potreba proboja u drugu dimenziju. Intonacijski se to izrazava u tome, sto se tema Des - dur iz finala oblikuje u prethodnim stavcima. Bez obzira na osjecaj neocekivanosti, iznenadnosti nadene harmonije ne gubi se nacelo promjene u posljednji moment, to rezultira otvorenim kvalitativnim skokom: dobivamo strukturu jamba na najvisoj razini - razini ciklusa s disproporcijom elemenata, sto jos vise istice vaznost udara, u koji se razrjesava toliko dugi predikat. Ukljucujuci jedinstvo te skladbe, mozemo reci, da su prva dva stavka ekspozicija dvije povezane i srodne, no ipak razlicite teme, treci i  cetvrti stavak njihova provedba, a peti u sebi sjedinjuje crte sinteticke reprize, code i finala, baziranog na novoj zakljucnoj temi.
NAZAD 1 2 3 4 5 6 7  8   NAPRIJED
 
x R E C E N Z I J E A L F R E D   S C H N I T T K E x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
Osnova Kvinteta je njegova prva tema. Ona je i glavni impuls daljnjeg razvoja i zametak tonskog sustava cijelog djela.“Htio sam pronaci neko stilsko jedinstvo razlicitih glazbenih nacina i tehnika”, priznao je Schnittke. “Tu ima tonalnih tema, trozvuka, kromatskih pasaza, mikrointervalike, i koristim dvanaesttonski niz, ali ne u seriji. Zajedno s tim, nisam htio da ti razni slojevi glazbe budu u kontrastnom odnosu, pri kojem bi se isticala polistilistika. Zamisao je bila u sjedinjavanju tih slojeva, njihovoj pove- zanosti, a ne u kontrastu“. Taj sintetski oblik tonske organizacije djela vec je u pocetnoj temi. To je tema kompleks s nekoliko elemenata, koja u sebi ukljucije osnovnu intonaciju prve sfere - sekunde i trozvuke u tercnom srodstvu i uvodi u dijatoniku finala. Mala sekunda, poluton, uvedena u mrezu temperacije najmanji je tonski pomak, cije je znacenje uzdaha vec odavno cvrst povijesni intonacijski model. Pri izlazu iz okvira temperacije taj interval, gubeci stabilnost, postaje osobito gibak i emocionalno varijabilan. Doista, pocetni motiv iz malih sekunda glavni je pokretac intonacijske radnje, poput opruge, on je rastezljiv, gibak, sposoban sazimati se i siriti, ima sposobnost napetosti, vrlo je  osjetljiv na najmanje emociona lne nijanse, gipko slijedi za svim zavojima u razvoju radnje. On se moze suziti do cetvrttona i razrasti postupno ispunjavajuci cijelo zvucno prostranstvo vibrirajucim klasterom ili kanonom. Faktura prozeta njime, stvara preglednu sliku navale bunovnih prividenja. Originalna “ elasticnost” motiva stvara gipku, trofaznu formu prvog stavka i daje tom zivom glazbenom organizmu osjecaj disanja i prirodnost. 
Drugi stavak, jedini u skladbi, ima usmjerenost prema zanru, sto rezultira koristenjem trodijelne forme, tradicionalne za druge stavke ciklusa. To je valcer, no valcer posebne vrste - fantastican, mracan, Boborovski ga je okarakterizirao kao valse macabre. Pocinjuci tajanstveno i priguseno, on na pocetku zvuci prividno i irealno kao uspomena; zatim beskonacna kruzenja, “raspletavanja “ teme - opet kanoni i klasteri - rezultiraju kovitlacom i k prodornim mikrokromatskim trilerima. Valcer postaje stravican: i pred nas su ocajne sjene. Tu Schnittke rabi teme - simbole, one su iznimno vazne zbog pojasnjenja tog stavka i djela u cjelini. Osnovna tema valcera je tema monogram BACH; jedna od leit - tema Schnittke ovog stvaralastva tih godina, u ovom slucaju simbol kriza i smrti. A u reprizi, pred kulminaciju, u dionici
NAZAD 1 2 3 4 5 6 7  8     NAPRIJED
 
x R E C E N Z I J E A L F R E D   S C H N I T T K E x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
 klavira prolazi fragment poznate sekvence  “ Dies irae“.
Treci i cetvrti stavak sjedinjuje njihova zajednicka funkcija provedbe - s obzirom na to da idu attacca, mi prakticki i ne opazamo granicu izmedu njih, jer to su dvije etape  jednog procesa. Emocionalni teret, koji pada na te stavke, vrlo je velik. Nakon originalnog, djelomice odredenog intermezza, slijedi ponovno uranjanje u meditativnu sferu - dubinu podsvijesti. Na prvi pogled izgleda da pocinje novi krug razvoja; gudacki kvartet izvodi pocetnu temu i sve njezine osonovne elemente; nije li to repriza? No obnavljanje tematskog materijala i pocetne razine napetosti je samo poticaj za daljnji razvoj, koji se sada uspinje na novu razinu. U prvom redu, tu nestaje osjecaja obamrlosti, bezivotne sputanosti, koji je prevladavao u prvom stavku; dugo suzdrzavana napetost  probija se van i rezultira kulminacijom. Produzuje se razvoj tematskog materijala, nizom transformacija leit - teme: ideja njezina slobodnog, gipkog sazimanja - rasirenja, transformira temu po horizontali - cetvrttonska varijanta osonovnog motiva sekunde; po vertikali - na vrhuncu linija teme se pojacava paralelnim septimama i nonama; i po dijagonali - primjenom tehnike proporcionalnog kanona, kada se tema odbija od unisona, zvuci dalje u drugim glasovima u  raznim ritmickim uvelicenjiima: nice vidljiv efekt rasirenja prostranstva, teme - dvojnici se razilaze po razlicitim glasovima. 
Treci stavak ima tri dijela: u prvom radnja ide kao po stopama prvog stavka, zatim slijedi aleatorska kadenca  gudaca, treci dio nas privodi vrhuncu. On se cijeli gradi na neprestanom ostinantnom kretanju basa, koje se prvi put pojavilo u prvom stavku - to je jos jedna reprizna arka. Poliritmicno ostinato klavirskih basova simbol je tragicne neizbjeznosti, neumoljive sudbine. Magicno djelovanje tog neprestanog ponavljanja basova tona klavira i tamtama je doista impresivno. Osim povecanja emocionalne napetosti, ostinato ima i osobitu funkciju povezanu s nacelom meditativne dramaturgije: ravnomjerni udari s prekidima su i zivi puls i bezivotno zamrli kucaji, koji broje sekunde odlazeceg vremena. Istu funkciju zivotne realnosti i istodobno irealnosti ispunjavaju akordi i harmonijski intervali - zvona, takoder i melodijski intervali, kao i zasebne zvucne tocke, te izgubljene u prostoru - intonacije zova. Na tom se gradi kulminacija treceg stavka; iznenadni proboj, izrazit bljesak osljepljujuceg svjetla 
NAZAD 1 2 3 4 5 6 7  8   NAPRIJED
 
x E S E J  A L F R E D   S C H N I T T K E x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
trozvuk As - dura u dijapazonu od vise od cetiri oktave, fortissimo i kao njegova sjena, udaljeni odziv a-mol trozvuk, piano, kod gudaca strogim, koralnim zvukom, non vibrato.U tom sjedinjenju dvaju trozvuka, koji stoje u sekundnom srodstvu, zaostrava se unutrasnje ambivalentna osnova; semanticka i tonska ideja te skladbe. 
Nakon tog prirodno bi bilo ocekivati prelaz u finale. No, osobitost dramaturgije tog djela se i sastoji u tome, da se ne samo dovede do  vrhunca, vec prekoraci razina moguceg usijanja, stvoriti realan osjecaj nemogucnosti da se podnese takva napetost, nakon cega nastup finala postaje unutrasnja neophodnost. I ponovno, izbrojeno ostinantnim udarcima, sjetno se proteze vrijeme. Cetvrti stavak  je nova etapa, koja  produzava provedbu i istodobno priprema finale. U stavku se sintetiziraju osnovni elementi iz prethodnih stavaka i stvaraju  se novi. U posljednjem dijelu stavka, koji je most prema finalu, konstruktivna i simbolicka zamisao postaje borba dvaju tonalnih centara - c i cis. Prakticki, to podvojenje po- stavljeno je vec u prvom akordu skladbe s njezinom rastavljenom tonikom. Dalje se ta zamisao napre- gnuto uigrava oko istog  tercnog srodstva dura i mola, sto postaje jedna od leit - harmonija djela. 
Ta “borba za toniku“ zavrsava razrijesenjem u istoimeni Des-dur finala, koji i oznacava nastup nove etape razvoja, povezane s potvrdivanjem druge dramatske sfere; premjestaj nase svijesti u drugo podrucje zivota. Nastup Des-dur teme primamo kao iznenadno oslobodenje, kao “spas odozgo“. I intonacijski, cini se da je ta tema apsolutno nova, kao da ne proizlazi  iz prethodnog. Doista, dur, pentatonika, mirni, ljuljajuci ritam, prozracna faktura - sve je to toliko suprotno prvoj tematskoj sferi, da se dur tema cini posve nepovezana s njom. No nije sve tako. Tijekom cilusa dogada se postupna, neprimjetna priprema elemenata finalne teme - rasirenje intervala, nicanje njezine ritmicke strukture, produljavanje melodijske linije. I, svejedno tema donosi veliki kontrast - no to i jest njezina namjena. Vec spomenuta teznja k finalu, osobito se povecava pri kraju u trecem i cetvrtom stavku, kada napetost dostize kriticnu tocku nakon koje se nesto treba izmjeniti. Razrijesenje “disonance“ u “konsonancu“, 
NAZAD 1 2 3 4 5 6 7  8   NAPRIJED
 
x E S E J  A L F R E D   S C H N I T T K E x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
nastupanje harmonije i mira isticu se svim sredstvima; preoblicavaju se, otvaraju drugu, suprotnu  stranu osnovnog tematskog kompleksa. Naprimjer, tu prvi ima pozitivnu ulogu ostinato, koje postaje nacelom forme: iz mracnog on se preobrazava u ujednaceno ljuljanje neprestano ponavljane teme, kojasebi podreduje fragmente tema iz prethodnih stavaka, kao odbljesak, sjena proslog, prozivljenog. Skladba zavrsava bezvucnim udarom tipaka - tema se istopila, nestala. To je rezime. Tragicna koncepcija osvijetljenja katarzom finala. “Dusevna bol, ugusena prelazi u opce rasvjetljenje. Istina je pronadena. Osobna tjeskoba uzvisena je do simbola besmrtnosti“.
Godine 1978. Alfred Schnittke, na molbu Genadija Rozdestvenskog pise orkestralnu vereziju Kvinteta  - “In memoriam“ za veliki  orkestar. U sastav orkestra ulaze drveni i limeni duhaci, udaraljke, elektricna gitara, klavir, orgulje, celesta, gudaci. Jasno je, da kod takvog sastava nije bilo moguce sacuvati jasnu timbralnu zamisao Kvinteta. Kontrast gudackoga kvarteta i klavira imaoo je vaznu ulogu u dramaturgiji djela; suprostavljanje spontane emocionalne snage i tjeskobnog prozivljavanja, ljudskoj volji, razumu i hrabrosti. Prvotno, Scnittke je zelio sacuvati tu karakteristiku u “In memoriamu“, no ocito to bi se pokazalo nerealnim; u uvjetima orkestra,  izdvajanje dvaju timbralnih slojeva tijekom cijele skladbe, bilo bi neprirodno. Zato je Schnittke i napustio tu ideju, pa premda se glazbeni materijal, njegova raspodjela i forma u cjelini nije izmjenio, ipak je opci oblik skladbe postao nesto drukciji. Prakticki, zbog smanjenja introspektivne usmjerenosti i meditativnosti, preoblikovala se koncepcija djela. No, zato se zaostrio dramatski sukob i djelo nam se predstavilo s razgranatom dramatskom radnjom, gdje se slojevi realnog zivota izmjenjuju s filozofskim pitanjima o zivotu.
U klavirskom Kvintetu Schnittke je razvio novi tip meditativne dramaturgije, koji se prirodno nadopu- njuje sa zanrom memorijala. Taj novi konceptualni obrat u Schnittkeovom stvaralastvu pracen radi- kalnim izmjenama u sustavu izrazajnih sredstava, ostavio je vidljiv trag na niz drugih njegovih djela tih i sljedecih godina. 
NAZAD 1 2 3 4 5 6 7  8   ARHIVA
KRAJ TEKSTA