|
Simfonija
u razdoblju klasike, a pogotovo kasnije u romantizmu, uz gudaci kvartet,
postaje najznacajniji i najprestizniji glazbeni oblik. Skladatelji tih
razdoblja dokazivali su svoju velicinu upravo tim glazbenim oblicima -
pomno skladajuci i bruseci svoja djela do savrsenstva. Veliki uzori bili
su Beethoven i Mozart, a mnogi veliki simfonicari XIX stoljeca tvrdili
su kako je nakon njih u glazbi "tesko" vise ista novo i znacajno skladati
- na nasu srecu nisu bili u pravu. Koncertni programi XX stoljeca nastavili
su tu tradiciju u kojoj simfonijski opusi Mozarta, Beethovena, Schuberta,
Brahmsa, Brucknera i Mahlera cine okosnicu programa, a tu tradiciju kasnije
preuzimaju i diskografske kuce.
Gdje je tu Haydn? Svi
se slazu da je velik i orginalan skladatelj, te da je presudno doprinio
razvoju simfonijske forme, no zasto nije popularan kao ostali veliki simfonicari,
zasto je ostao skladatelj znalaca? Mozda su korijeni toga u Haydnovoj povucenosti
i odvojenost od sredista glazbenih dogadanja. Sam kaze "Bio sam izoliran
od svijeta; nije bilo nikoga oko mene da me zbuni ili zanovijeta, tako
da sam bio prisiljen biti orginalan." Na srecu, to je ujedno doprinijelo
i razvoju njegovog originalnog glazbenog izricaja. Njegove simfonije vise
utiru put koloritu i orkestraciji Mahlera i simfonicara XX stoljca, nego
simfonijskom stilu Bethoveena i Schuberta. Stoga ne cudi ocjena Rimskog-Korsakoffa
da je Haydn najveci od svih majstora orkestracije.
Po mom sudu, Haydn je
najpresudniji skladatelj za razvoj simfonijske forme. Skladao je najveci
i najznacajniji simfonijski opus, a mnoge od njegovih simfonija spadaju
u sam vrhunc simfonijskog stvaralastva. Iskljucivo Haydnovom zaslugom simfonija
prestaje biti prigodna muzika za zabavu velikasa vec postaje znacajni glazbeni
oblik. Njegova |