x I N T E R V I E W J A Z Z   &   B L U E S x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
D
A
V
O
R

H
R
V
O
J










 

 H
E
R
B
I
E

H 
A
N
C
O
C
K
ARHIVA   1 2 3 4   NAPRIJED
 
x R E C E N Z I J E K L A S I C N A    G L A Z B A x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
Herbie Hancock: Poceo sam svirati sa sedam godina. Tada sam ucio klasicnu glazbu, Mozarta Chopina, Bacha. Tako je i glazba koju sam slusao s radija bila klasicna, a tek kasnije rhythm & blues. U to vrijeme nisam slusao, niti volio jazz. S jazzom sam se upoznao s trinaest ili cetrnaest godina. U skoli su svi ozbiljniji, zreliji momci voljeli jazz. Bili su omiljeni i djevojke su ih gledale. Doimali su se zrelijima, pametnijima i zbog toga sam htio biti u drustvu s njima. Ali ono sto me je privuklo toj glazbi ... dva puta godisnje u skoli se odrzavala priredba s glazbom, pjesmom i plesom. Dok sam pohadao drugu godinu gimnazije na skoli se odrzao program na kojem je svirao jazz-trio s klaviristom mojih godina. Isli smo u isti razred. Buduci da sam svirao klavir, zapanjio sam se jer nisam mogao vjerovati da netko toliko mlad moze tako dobro improvizirati na "mojem" glazbalu. Tada sam rekao: "Moram i ja to nauciti, moram nauciti kako razvijati glazbu." Buduci da smo bili dobri prijatelji, pokazao mi je prve stvari u jazzu. Njegov omiljeni glazbenik bio je George Shearing.
D.H: Koji su bili vasi omiljeni glazbenici?
H.H.: Na pocetku su to bili isti glazbenici koji su se svidali njemu, jer tada nisam nista znao o jazzu. Najprije je to bio George Shearing, a kasnije Oscar Peterson, Erroll Garner...
D.H.: U to vrijeme jos nije svirao Bill Evans?
H.H.: Ne. Billa Evansa sam prvi put cuo na "Kind Of 		 Blue". Koje je to godine bilo? / D.H.: Pedeset i devete./Tako je. Tada sam prvi put cuo Billa Evansa, a govorim o '53.-oj, ‘54.-oj godini. Kasnije sam slusao Stana Kentona, Davea Brubecka i neke druge glazbenike sa zapadne obale. Tada jos nisam cuo jazz koji se svirao u New Yorku. Mislim da sam ga prvi put cuo s jedne ploce Arta Blakeya i odmah sam zavolio tu glazbu. Bila je potpuno razlicita. Ta vatrenost, ta energija. Glazba koja je dolazila iz Kalifornije ... nije bila hladna, ali nije bila tako zestoka kao ona iz New Yorka. To mi se svidalo. Bila je vise ritmicka, uzbudljivija. Nakon toga sam poceo slusati Horacea Silvera i Milesa, sve te glazbenike s istocne obale. Ubrzo je Miles postao moj najomiljeniji glazbenik. Tada sam prvi put slusao plocu "'Round  Midnight".
D.H.: Ta izvedba skladbe "Round Midnight" s Johnom Coltraneom je najljepsa koju sam ikada cuo.
H.H.: O da. I meni takoder. Naravno. Ali, cuo sam i one druge ploce. Bila je to prva koju sam cuo a bila je snimljena za CBS. Ali slusao sam i one druge ploce. Imao sam "Workin", Relaxin" ... te ploce snimljene za ... mislim za Prestige?
D.H.: Da, za Prestige. "Steamin" i "Cookin" takoder. Divne ploce.
H.H.: Predivne. A sve su snimljene u dva dana. To je nevjerojatno. Klasicne pjesme. U svakom slucaju, kad sam prvi put cuo Billa Evansa ostavio je snazan dojam na mene. Tada sam se vec zanimao za harmonije i 
NAZAD   1 2 3 4 NAPRIJED
 
x R E C E N Z I J E K L A S I C N A    G L A Z B A x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
bilo je to upravo ono sto sam trebao cuti. Kretali smo se u istom smjeru. Proucavao sam harmonijske strukture njegove glazbe, ali i glazbu Ravela, klasicne orkestre i ostale stvari. Jako sam volio i Wyntona Kellyja. Tada je Coltrane napustio Milesov sastav i osnovao svoj u kojem je klavir svirao McCoy Tyner. Bio sam vrlo impresioniran njihovim pristupom glazbi. Coltrane i McCoy Tyner. Takoder je impresivno bilo sviranje Jimmyja Garrisona i Elvina Jonesa. No, moram reci da je najimpresivniji bubnjar kojeg sam ikad cuo bio Tony Williams. Takoder sam jako impresioniran sviranjem Ala Fostera. On svira potpuno drugacije. Vecina bubnjara automatski svira neku verziju Tonyja Williamsa, jer on je bio najbolji. Ali Al Foster je razradio drukciji nacin sviranja ...
D. H.: Glazba za film "Round Midnight", za koju ste producent, po prvi put je snimljena u zivo.
H. H.: To je uspjelo zahvaljujuci velikom geniju Alexandru Trauneru, umjetnickom direktoru koji je uspio osmisliti atmosferu kluba, napraviti je onakvom kakva je zaista bila u klubu Blue Note u Parizu. Nitko, pa ni on sam, nije mogao biti siguran kakav ce biti zvuk niti kako ce to izgledati kada se bude snimalo. Ali od prvog tona to je zvucalo divno. Vise ozbiljnijih problema bilo je s nekim drugim stvarima, kao sto su raspored glazbala, kamere i njihovo kretanje i buka. Takoder treba zahvaliti genijalnom reziseru Bertrandu Tavernieru koji je znao kako treba montirati film i kako ce glazbu koristiti u zivo. Svi su bili protiv toga. 		 Govorili su da to nikad nije uspijevalo, da ce prevladati sumovi i atmosfera prostora.
D.H.: Jeste li i vi tako razmisljali?
H.H.: Naviknut sam na to. Nisam bio protiv toga. Mislio sam da je to jedini nacin da se uhvati taj duh jazza. Kad sam rekao da su svi bili protiv, mislio sam na ljude koji se bave filmskim medijem. Ipak, na pocetku sam bio pomalo skeptican, no na koncu je sve savrseno ispalo.
D.H.: Mislite li da je Miles Davis direktno odgovoran za glazbene promjene koje su se pocele dogadati krajem sezdesetih, ili bi do toga doslo i bez njegovog utjecaja?
H.H.: Miles Davis je bio pokretacka snaga americke glazbe kroz duze vrijeme. Siguran sam da je odgovoran na neki nacin. Negdje na pocetku svoje karijere njegov je utjecaj bio toliko velik da se i danas osjeca. Njegov utjecaj nije jedini, ali svakako je velik a traje jos i danas. Jedna od najvaznijih vrijednosti je da je Miles postavio neku vrstu temelja za razvoj mnogih glazbenika. No, ne smijemo zanemariti osobni doprinos onih na koje je utjecao. Ne mozemo reci da su John Coltrane i njegovo djelo samo Milesova sjena. On je bio talentiran i prije nego je svirao s Milesom. No, Miles je imao sposobnost da prepozna veliki talent u drugom glazbeniku i da zajedno s njim prolazi kroz njegov razvoj. Znao je zajedno s njima preboljeti njihove razvojne poteskoce. Jedna od najvaznijih 
NAZAD   1 2 3 4 NAPRIJED
 
x R E C E N Z I J E K L A S I C N A    G L A Z B A x
WAM - WEBZIN ABOUT AUDIO AND MUSIC; TEME: GLAZBA MUZIKA MUSIC LP CD ZVUK HIFI HI-FI STEREO TEST 
 stvari je da je Miles mnogo ucio od glazbenika koji su s njim svirali. Miles Davis nije ucio Tonyja Williamsa kako treba svirati bubnjeve, niti Waynea Shortera kako treba svirati saksofon ili Rona Cartera kako svirati kontrabas. Govorim to o ljudima koje poznajem.
D.H.: Mozete li povuci paralelu izmedu trija Chicka Coreje s Miroslavom Vitousom i Royom Haynesom, Keitha Jarretta s Garyjem Peacockom i Jackom DeJohnetteom i vaseg trija s Busterom Williamsom i Alom Fosterom.
H.H.: Nije moj posao da to usporedujem. To je tvoj posao. Mislim da je vaznije govoriti i pisati o pristupu glazbi nego o superiornosti nekog od sastava. To je manje vazno. Tri trija su tri trija. Ovaj trio svira ovo, a onaj ono i pokazuju varijacije koje postoje u jazzu. To je vazno. Mi smo dobri prijatelji, a ne natjecatelji. Ovo nije sport, vec umjetnost.


LINKOVI: Herbie Hancock Pages
                Down Beat Jazz 
 
 
 

U CASOPISU MOZETE PROCITATI

VISE OD 50 RECENZIJA NOSACA

ZVUKA, ESEJE O GLAZBI

I TESTOVE AUDIO OPREME.
 
 

P R E T P L A T A
NAZAD   1 2 3 4
ARHIVA
KRAJ TEKSTA